Ja sam netko
s običnim
svakodnevnim
prizemnim mislima.
Ona sam
što treba utjehu,
topinu daleke tople ruke
koja se tek naslućuje.
Kamen sam
svezan za vlastite iluzije.
U sebi čuvam nebo,
pa ga ne vidim dobro.
Počinjem misliti:
nije nas stvorio sebi sličnima
nego tebi i meni nalik.
Žudim slobodu,
a dalje od trave -
ne mogu!
Post je objavljen 28.07.2008. u 22:17 sati.