Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Excedo inferi (4. ep. : IV.)

Image Hosted by ImageShack.us

Nije li strašno da su Giles i Wilkins tako slično obučeni? Sumnjam da je to slučajno - Wilkins je Giles tamne strane ili tako neštoeek

Mogući nepoznati pojam –

Galski jezik (izvor Wikipedia) – to je zapravo skupina jezika. Galski jezici su grana otočnih keltskih jezika Velike Britanije i Irske. Gali su etno-lingvistička skupina koji su nastali u Irskoj pa su se proširili po Škotskoj. Nije teško zaključiti zbog koga se spominju u Buffyverse fanficitonu :) Ako vas zanima više (a ima puno više) kliknite link za wikipediju

*--* znači da je nerazumljivo


Predikat: PG-15


Excedo inferi
by Philip S.

4. ep. : Čudovišta poput tebe i mene



10. dio

Baš je prošlo podne kad su se otvorile gradonačelnikova ureda i ušao je tip u tamnoplavom odjelu i neodobravajuće pogledao otvorene rolete. Richard Wilkins je pogledao njega pa prozore i kimnuo sa razumijevanjem.

«Oprostite, baš nesmotreno do mene. Allane, možeš li?»

Zamjenik gradonačelnika je nervozno pogledao pridošlicu pa brzo otišao prema prozoru i zatvorio rolete stvarajući polumrak u prostoriji.

«Hvala!» muškarac je sasvim ušao u ured i sjeo na stolicu ispred gradonačelnikova stola.

«Hvala što ste došli tako brzo,» gradonačelnik se nasmiješio posjetitelju. «Razumijem da ovo nije najbolje doba dana za vas, ali situacija je prilično osjetljiva i hitna.»

«Ja sam vrlo osjetljiva osoba,» vampir je poravnao rukave odijela prije nego je isprepleo prste naslonivši se u stolicu.

«Drago mi je to čuti,» Wilkins se nasmiješio. «Želite li što popiti?»

«Naravno.»

«Allane, tvoj vrat molim!» Zamjenik gradonačelnika se sledio i užasnuto raširio oči. Wilkins je uzdahnuo. «Šala, Allane. Molim te možeš li našem gostu dati piće iz moje posebne boce.»

«Ovaj, naravno, gospodine.»

Wilkins je odmahnuo glavom opet pogledavši svog posjetitelja. «Ispričavam se. Bojim se da se Allan još nije naučio na neobičnije aktivnosti u ovom uredu. Uz to ima vrlo malo smisla za humor.»

Allan se brzo vratio i pružio vampiru vampiru vinsku čašu punu guste crvene tekućine.

«Hvala,» g. Trick je zahvalno popio gutljaj.

«Da se vratimo na problem,» rekao je Wilkins prekriživši noge. «Imam jedan nedovršeni poslić. Nedovršeni poslovi nisu dobri. Znaju se vratiti i gnjaviti te ako ih zaboraviš. Veliki sam vjernik u temeljitost, g. Trick.»

«Čuo sam o nevoljama sinoć,» Trick je izvadio papir iz kožne aktovke čitajući. «Nešto kako su vampiri izgubili sposobnost da izgledaju kao ljudi?»

«U toku ste? To je dobro. Da, to nesretno zbivanje jučer. Siguran sam da razumijete kako to može ozbiljno poremetiti normalni život grada.»

«Mogu zamisliti.»

«Sam bi to sredio do kraja,» Wilkins je uzdahnuo, «ali trenutačno imam mnogo toga na popisu i bojim se da imam malo vremena.»

Namrštio se na trenutak gledajući po stolu. «Allane, gdje je moj popis?»

«Mislim da je u vašoj lijevoj ladici, gospodine.»

«A, evo ga. Hvala.» Prešao je po listi na trenutak. «Da, rekao vam sam. Nemam viška vremena. A i imao sam loša iskustva sa unajmljenom pomoći ovdje. Možete li vjerovati da sam jučer osobno morao riješiti stvar? U zadnje vrijeme ima tako malo ljudi koji nude kvalitetnu uslugu.»

Trick se malo nagnuo naprijed. «Razumijem, vjerujte. Ipak, iskreno govoreći pomisao da opet radim u Sunnydaleu mi je prilično... kako da kažem... neugodna. I ja sam imao nezgodna iskustva ovdje.»

«Ah, da,» Wilkins je kinuo. «Čuo sam za Kakistosa. Grozna stvar koja se dogodila.»

Trick je slegnuo ramenima. «Jedna od opasnosti kad dopustiš da postane osobno.»

«Da, istinu kažete. Razumijem vašu zabrinutost, g. Trick, ali ovaj problem nema veze sa Ubojicama ili Angelusom. A potonji je bio odgovoran za Kakistosovu preranu smrt, zar ne?»

«Bio je prisutan, da,» potvrdio je Trick, «ali kako je moj posao dotad bio obavljen nisam ostao da se službeno upoznamo.»

«Razborito,» gradonačelnik je kimnuo. «Onda kao što sam rekao ovo se ne tiče naših zajedničkih prijatelja. Kao što ste pogodili radi se događajima od jučer.»

Wilkins je izvadio malu drvenu kutiju iza stola i pažljivo je stavio ispred g. Tricka.

«Ovo jer vrlo važna godina za mene, g. Trick,» počeo je sada ozbiljna lica, svaki trag prijateljskog političara nestajući. «Imam vrlo ispunjen raspored i odvraćanja pažnje ne podnosim lako. Moć koju sam morao potrošiti sinoć mi je trebala za druge stvari. Zbog toga ću morati mijenjati planove. Ne želim da se opet dogodi nešto kao jučer.»

Kimnuo je prema maloj kutiji. «To će vam pomoći da nađete osobu koja je bacila čaroliju. Nađite njega ili nju! Riješite to!»

Trick je uzeo kutiju sam velikim osmijehom na licu. «Ovo ne bi trebalo biti problem.»

«Odlično!» Wilkinsovom prijatno nasmiješeno lice se vratilo u trenu, bez imalo tvrdih linija koje su tu bile maloprije. «Allan će se pobrinuti za monetarnu naknadu. Vjerujem da ćete brzo biti gotovi?»

Trick je pogledao na sat. «Za jedno osam sati.»

*

«To je sve?» Willow je pogledala listu koju joj je dala Amy.

«To je ta magija,» Amy je uzdahnula. «Nadam se da će pomoći tvom prijatelju. Mali savjet - ne koristi je na vampiru. Može doći do komplikacija.»

Willow je vidjela kako se Amy pokunjeno drži, ali nije znala što da kaže. Amy jest bacila magiju bez obzira što to ne bi učinila da je Xander nije nagovarao. U svakom slučaju ima bar djelomičnu odgovornost za ono što se dogodilo.

«Kad si kod toga,» nastavila je Amy prekidajući Willowine misli, «uzmi sve sa sobom!» Pokazala je prema velikoj škrinji u kojoj su bile spremljene sve magične knjige njene majke. «Mislim da nije dobra ideja da budem blizu toga.»

Odmahujući glavom Willow je sjela do nje i stavila joj ruku na rame.

«Pogriješila si,» rekla je tiho. «Nemoj se toliko mučiti oko toga, može?

«Učinila sam istu grešku dvaput!» Amy je odmahnula glavom. «Slušala sam Xandera i igrala se sa silama s kojim nisam trebala imati posla. Tako je moja majka postala čudovište. Ne želim završiti kao ona.» Suza joj se zasjajila u oku.

«Onda nemoj!» Stavljajući listu sastojaka čarolije u džep Willow je sjela bliže Amy. «Nisi loša osoba, znam to.»

«Znaš?» Plavokosa vještica ju je pogledala sa očajnim izrazom. «Ne znam više.»

«Onda nam pomozi da popravimo stvari,» Willow joj je rekla. «Ova magija bi mogla puno pomoći mom prijatelju. Plus i moramo otkriti tko je prekinuo tvoju magiju. Ima mnogo stvari u kojima trebamo pomoć iskusne vještice.»

«Ja nisam iskusna vještica,» rekla je Amy. «Ja sam amaterka koja je brljala sa stvarima... od kojih su ljudi poginuli.»

Willow ju je potapšala po ramenu ne znajući što da još kaže. Skoro se nasmijala misleći koliko se taj razgovor razlikuje od razgovora sa Xanderom kojeg je vodila tog jutra. Amy je znala da je nešto pogrešno učinila za razliku od nekih. Naravno, pitanje je bilo hoće li joj to pomoći.

«Vratit ću se sutra,» Willow je rekla ustajući. «Sigurno ću trebati još pomoći sa ovom čarolijom. Pomoći ćeš mi, zar ne?»

Amy je podigla pogled i uspjela se malo nasmiješiti. «Stvarno želiš riskirati moju pomoć?»

«Da.»

«Onda... dobro! Ali odmah ti kažem, neću opet bacati magiju. Ni u kojem slučaju!»

«Razumijem.»

Amy je spustila glavu na stol kad je Willow otišla pokušavajući smiriti svoje uskovitlane misli. Kako je mogla biti tako glupa i pomoći Xanderu? Opet? Male čarolije kao učiniti da profesorica misli da je odlično napisala test su lake. Kako još nije naučila da se mora držati podalje od većih stvari?

Istina, magija nije izgledala velika ispočetka. Jednostavna magija usmjerena na jednu osobu i samo je trebala pokazati pravo lice. Mačji kašalj, zar ne? Ništa teže od... ljubavne čarolije.

Zaječavši udarila je glavom o stol nekoliko puta. Trebalo joj je trenutak da shvati da se čuje i drugo udaranje. Na vratima. Sa još jednim uzdahom je ustala, otišla prema vratima i otvorila ih provirivši vani.

«Zaboravila si nešto Wi....» zamukla je kad je ugledala lice vampira koji je stajao ispred vrata.

«Dobra večer, gđice Madison,» pozdravio ju je demon u odijelu. «Baš lijepo od vas što ste zakoračili vani.»

Amy je jedva stigla shvatiti da po noći čak i pola koraka preko praga može biti velika pogreška, a onda je nasilno povučena prema nacerenom demonu i njen vrisak se naglo prekinuo.


11. dio

«Je li uvijek ovako?»

Buffy je digla pogled. Na trenutak se izgubila u mislima. Ona, Angel i Faith su upravo dovršavali patrolu za tu večer.

«Kako misliš?» Buffy je pogledala tamnokosu Ubojicu.

«Gore i dolje,» rekla je Faith. «Mislim, jučer su svi demoni i čudovišta izašli na ulice i ubijali smo ih lijevo i desno. Onda imamo noćas kad je situacija mrtvija od Angela ovdje,» nasmiješila se Angelu. «Bez uvrede, momčino.»

«U redu je,» uzvratio je smiješak. Na Buffyino olakšanje činilo se da je Faith prilično dobro prihvatila Angela kad je prešla preko šoka da je vampir. Ponekad ga je čudno gledala i Buffy je primjetila da mu Faith nikad ne okreće leđa, ni na sekundu, ali to je bilo normalno. Napokon, prošlo je samo par tjedana. Bila je sigurna da će prije ili kasnije jedini pogledi koje će Faith upućivati Angelu imati malo sa oprezom, a puno sa odmjeravanjem.

«Ovo nije ništa,» Buffy je samo slegla ramenima ne videći zašto bi bila ljubomorna nakon svega što su ona i Angel prošli zajedno. «Pričekaj kad dođe sljedeća apokalipsa.»

«Imaš je zakazanu?»

«Ne, ali sigurna sam da netko drugi ima. Uvijek je netko.»

Noćas je stvarno bilo mirno i Buffy je bila zahvalna. Jedan od razloga bi bio što je to značilo da će ona i Angel moći rano ići kući i možda provesti malo vremena ne misleći na stvari kao što je škola, Xander, Amy i najnovija demonska prijetnja. Samo njih dvoje, zajedno bez smetnji.

«B, htjela sam te pitati nešto drugo,» rekla je Faith hodajući bliže Buffy.

«Aha?»

«Pa... znaš da G-man pokušava natjerati Vijeće da povuče veze tako da mi on postane legalni skrbnik?»

«Da, znam.»

«Dok je telefonski razgovarao s njima, ti tipovima iz Vijeća su rekli da žele nekakav izvještaj od mene. Znaš, nešto o tome gdje sam bila između... Joannine smrti i dolaska ovdje, što mislim o situaciji ovdje i slično.»

Buffy je kimnula shvaćajući što će Faith reći.

«Znam da se još ne poznajemo najbolje B, ali dobila sam neke vibre ovdje i...» pogledala je Buffy. «Ne znaju da si se vratila, zar ne?»

«Ne znaju,» priznala je Buffy. «I radije bi da i dalje ne znaju.»

«To sam skopčala prema reakciji G-mana na telefonu. Ali... zašto? Mislim, oni su pozitivci, zar ne?»

Buffy je uzdahnula tražeći riječi da objasni. «Faith, ja... Vijeće je uvijek... imalo problem... veliki problem što sam sa Angelom. Nisu ništa učinili osim što su učinili da mi Giles prigovori tu i tamo, ali osjećala sam da nisu baš sretni zbog toga.»

Pogledala je svog ljubavnika koji je hodao malo dalje od njih, osjetivši njihovu potrebu za privatnosti.

«Situcija se nije baš poboljšala, bar sa njihovog gledišta. Ne samo da ja Ubojica, spavam sa vampirom, nego sam i sama napola promjenjena u vampira. Nisam sigurna što bi učinili kad bi saznali, ali Giles i ja se slažemo da je bolje da ne saznaju. Što se njih tiče sam mrtva. Tako je bolje.»

Faith je kimnula izgledajući zamišljeno. Buffy je bilo drago što nije kao Kendra, Ubojica koju je od malih nogu odgojilo Vijeće. Iako je Kendra na kraju prihvatila Angela, čak i pomogla da ga spase, Buffy je bila prilično sigurna da nikad ne bi ni razmišljala o laganju Vijeću.

«Okej, neću propjevati,» Faith je slegla ramenima, «ali zar misliš da neće na kraju otkriti? Nije kao ste pritajeni otkad ste se vratili.»

«Nosit ćemo se s tim kad i ako se dogodi,» rekla je Buffy zahvalno se nasmiješivši Faith. «Znaš, samo ne želim sada razmišljati o tome. Imamo dovoljno drugih problema.»

«To sigurno. Jesi smislila što ćeš sa onim tvojim prijateljem? Xanderom?»

Buffy je uzdahnula. Toliko o nerazmišljanju o problemima večeras.

«Baš i nisam. Trenutačno bi mu otrgla glavu čim bi ga ugledala pa bolje da mu se ne približavam. I dalje se pomalo nadam da će ga Willow uspjeti urazumjeti.»

Faith je opet kimnula još se navikavajući na odnose u tom vrlom čudnom krugu prijatelja kojem bi se čini se mogla uskoro pripadati. Nije mnogo znala o Xanderu, nije ga ni srela. Mnogo toga nije znala o događajima koji su okruživali Buffyin put u pakao i Angelov preokret na lošu stranu. Unatoč znatiželji shvatila je da će trebati neko vrijeme prije nego se osjećaju dovoljno opušteno uz nju da joj sve to kažu.

Nadala se da će se to uskoro dogoditi. Unatoč svojoj čvrstoj vanjštini Faith je očajnički željela imati prijatelje, ljude kojima može zaista vjerovati i računati na njih. To je bilo nešto što nikad nije imala prije, bar otkad je bila vrlo mala i njena obitelj se još činila pouzdana i divna. Željela je to. Bože, koliko je to željela.

Samo se nadala da neće zaribati kao toliko puta prije.

*

Xander je polako hodao prema Amyinoj kući vukući noge sa svakim korakom. Da ga je netko pitao da opiše svoje osjećaje promrmljao bi nešto kako se osjeća kao čovjek koji se sprema skočiti sa zapaljene zgrade. Znao je da mora skočiti, nije bilo drugog izlaza, ali skok se činio jednako loš ili gori od smrti u vatri.

Bez obzira kakvo gledište zauzeo, to nije mijenjalo jednu jednostavnu činjenicu. Zaribao je. Gadno. Nije bila Angelova krivnja ni Buffyina, ni krivnja najnovije demonske prijetnje. Samo njegova. Xander Harris, svjetski idiot broj jedan je zaribao sam samcat.

Zbog njega su ljudi poginuli. Bilo je u jutarnjim novinama. Bila su nekakva nagađanja o virusu od kojeg su ljudi imali halucinacije ili nečemu u vodi, uobičajeni pokušaji da se objasni ono što nitko zapravo ne želi objašnjeno. Ali bile su tu i čvrste činjenice. Čvrste, hladne činjenice.

Sedmoro ljudi mrtvo.

Strašna studen mu je prošla tijelom kad je pročitao tu naslovnicu, tih nekoliko riječi crno na bijelom. Ne vampiri koji eksplodiraju prašinu, ne čudovišta koji nestanu u lokvi crne sluzi. Ljudi. Sedmoro ljudi čiji su životi bili ugušeni zbog njegovog pokušaja da naškodi Angelu.

Znao da će poludjeti ako nešto ne poduzme. Nakratko je razmišljao da ode na policiju i sve prizna, ali ubrzo je odustao od toga. Što bi im rekao? Vidite pozorniče, uvjerio sam tinejđersku vješticu (ne, ne zove se Sabrina) da baci magiju za mene. Htio sam razotkriti vampira koji hoda sa mojom prijateljicom. Samo što je čarolija pošla po zlu i razotkrila sva čudovišta u gradu koja su se razljutila i počela ubijati ljude. Da, mogao se kladiti da bi mu vjerovali.

«Xandere, što si postigao sa svim tim? Izgubio si sve prijatelje, svoju djevojku i pravo je čudo ako ti je ostala i mrvica samopoštovanja. Je li se isplatilo?»

Willowine riječi su mu odjekivale u glavi iznova i iznova. Što je postigao? Nije više imao ni jednog prijatelja, u najboljem slučaju su bili zgađeni, u najgorem su ga mrzili. Gorko se nasmijao. Je li to zaslužio? Njegova laž je poslala Buffy u pakao. Svojim pokušajima da otjera Angela je samo uspio stvoriti udaljenost između sebe i Buffy još je više zbližujući sa vampirom. Zbog njegovog pokušaja da svima pokaže što je Angel su poginula sedmorica ljudi.

Samopoštovanje? Xander je želio da ga neki auto jednostavno pregazi i gotovo. Ili da se pojavi neki vampir i ubije ga, zar to ne bio bio prikladan kraj?

Prelako, rekao je glas u njemu.

Koliko god se sve u njemu bunilo na pomisao, mogao je učiniti samo jedno. Pokušati ispraviti stvari. Ne sa magijom, ne sa samozavaravanjem, nego čineći što mu je Willow rekla prije nekoliko tjedana.

Ispričati se. Priznati da je učinio grozne greške i ispričati se onima koji su bili povrijeđeni zbog toga. Prije svega Angelu.

Koliko god se trudio Xander se nije mogao prisiliti da potraži vampira. Na samu pomisao kako se ispričava tom čudovištu... odmah je to izbacio to iz glave. Poznati uzorci, Harrise. Ne trebaš ih ponavljati. Zbog toga su ljudi poginuli.

Sedam ljudi mrtvo. Neki dio uma je uživao u ponavljanju toga svakih nekoliko sekunda.

Morao se ispričati, ali nije mogao početi sa Angelom. Znao je da ne bi uspio, trebao bi moći izgovoriti riječi. Čak i pomisao na Angelu mu je stvarala svježi val ljutnje. Ne, ako želi uspjeti mora početi polako. Početi od dna.

Amy je bacila magiju zbog njega. Pretpostavljao je da je vještica sad isto slomljena, kriveći si što ga je slušala i za smrti. Nije bila ona kriva. Nikad to ne bi učinila da nije bilo njega. Morao joj to reći, da nije ništa loše učinila, da je njena jedina pogreška što je slušala njega.

Morala je znati. Morao joj je reći. Možda će mu to pomoći razriješi druge stvari.

Došao je do Amyine kuće ubzo nakon sumraka i nije bilo ni jednog vampira na vidiku, nitko da ga poštedi njegove bolne zadaće. Još jedan gorki smijeh mu je pobjegao. Ovo će biti lako. Amy nikad nije nekoga namjerno povrijedila. Nije zaslužila da se osjeća odgovornom. Ispričavanje bi trebalo biti lako.

Xander se pokušao sjetiti kad se ispričao nekom i stvarno to mislio. Iz nekog razloga se nije mogao sjetiti ni jednog puta.

Baš je krenuo pokucati na Amyina vrata kad je primjetio da su odškrinuta. Namrštio se odmah postajući sumnjičav. Ljudi nisu ostavljali otvorena vrata u Sunnydaleu bez obzira što je nepostojanje poziva zaustavljalo najbrojnije noćne grabežljivce, a ne vrata.

Oprezno gurnuvši vrata Xander je pogledao unutra ne usuđujući se zazivati. Amy mu je rekla da je njen otac na poslovnom putovanju što je značilo da bi samo ona trebala biti u kući.

Srce mu je preskočilo otkucaj kad je primjetio nekoliko kapi krvi na podu.

«Amy,» zazvao je zaboravljajući na oprez. «Amy, gdje si?»

Protrčao je kroz dnevni boravak, naglo se zaustavivši u kuhinji. Sledio se na mjestu ne mogavši učiniti ništa osim gledati u tijelo koje je ležalo pred njim. Tijelo blijedo od gubitka krvi, mala lokva grimiza raširena na podu ispod prerezanog vrata.

Amyine oči su naizgled zurile ravno u njega optužujući ga svojom prazninom.

«O bože,» prošaptao je potpuno suha grla. «Bože, ne!»

Nož je ležao do nje s krvavim mrljama na oštrici. Xanderov pogled je otišao prema nožu pa natrag na njen vrat. Stomak mu se dignuo dok je gledao razderan vrat, videći sjajni komadić kralježnice. Xander je rukama prekrio usta, brzo istrčao i povratio na tepih u dnevnom boravku.

Amy je mrtva. Netko uzeo nož i ubio je. Mrtva je. Amy je mrtva.

Čim su mu noge opet proradile Xander je pobjegao iz kuće, misli mu se prevrčući jedna preko druga, samo jedna ostajući jasna.

Treba mu pomoć.


12. dio

Grčevi koji su joj tresli tijelo su polako popustili kad je slatki okus Angelove krvi ispunio Buffyina usta, njeni oštri očnjaci zarinuti u njegov vrat dok je on istovremeno pio iz nje. Od takvog sjedinjavanja vanjski svijet je prestajao postojati, ništa nije postojalo osim njih dvoje i krvi koja je tekla kroz njihove žile, tjerana ljudskim srcem i vampirskom magijom. Nije odmagalo ni što su to često kombinirali sa vođenjem ljubavi.

Nakon što su oboje utažili glad pustili su se, jedno drugom ližući male rane dok se nisu opet zatvorile. Nekoliko dugih trenutaka su se odmarali u zajedničkom naručju ne želeći se odvojiti. Onda je Angel progovorio. «Jesi li spremna za pokret?»

«A?» Buffyine misli su bile omamljene, pitanje joj nije imalo smisla.

«Giles?» Angel ju je pogledao malo zadirkujuće. «Sastajemo s njim i ostalima, sjećaš se?»

Buffy je uzdahnula sjetivši se. Giles je želio sa svima raspraviti o problemu s blesavim dečkom čije ime trenutačno nije htjela ni pomisliti. Willow je danas pokušala razgovarati s njim, ali izgleda nije imala baš sreće. A i tu je bilo puno neodgovorenih pitanja od noćas, jedno od njih tko je prekinuo magiju. Uz to je Willow htjela iskoristiti tu magiju da pomogne Ozu kontrolirati njegovu vučju stranu.

Što je sve znači da će to biti još jedna kasna radna noć za njih.

«Kvragu!» Buffy je nevoljko sklizla sa Angelovog krila posežući za svojom odbačenom odjećom. «Zar nije dosta da smo večeras već obavili patrolu?»

Žurno su se obukli i prešli kratki put do škole ulazeći u knjižnicu na stražnji ulaz za svaki slučaj. Većina grupe je već bila prisutna. Faith je sjedila na stolu njišući noge. Willow i Oz su bili nagnuti nad papirima i nekoliko debelih knjiga dok je Giles telefonski razgovarao s nekim. Samo Cordelia nije bila tu i Buffy nije znala hoće li se pojaviti večeras.

«Kako ide, Willow?» Buffy je sjela do nje. «Imaš li sreće sa Amyinom magijom?»

Crvenokosa je uzdahnula naslonivši se u stolicu. «Trebam njenu pomoć. Moje znanje o magiji nije ni približno dovoljno za ovo.»

«Shvatit ćeš ti to,» rekao je Oz, njegov glas pun samopouzdanja u svoju djevojku. Willow se nasmiješila na to, ali ne zadugo jer joj je drugi dio magije privukao pozornost.

«Gotovo sam se navikla da su magije pisane na stranim jezicima,» potužila se, «ali nekoliko jezika u istoj magiji? Zašto moraju komplicirati? Niti ne znam koji je ovo jezik.»

Buffy je pogledala preko njenog ramena. «To je ventru, demonski jezik,» rekla je. «Piše *---*»

«Što?» Willow se okrenula prema njoj.

«Rekla sam da piše *---*»

«Kako znaš demonski jezik?»

«Angel me naučio,» Buffy je rekla na što ju je najbolja prijateljica prazno pogledala. «Što? Pakao nije baš nudio puno načina zabave, Will. Kad smo se odmarali nismo mogli stalno... znaš već. Pa me naučio neke stvari.»

«Jezike?»

«Nekoliko njih.»

«Koliko?» Giles je stajao iza njih na što se Willow iznenađeno trgla. Čuvar je izgledao fascinirano. Buffy je nabrojala na prste.

«Galski, njemački, francuski, japanski, nekoliko demonskih jezika... kako se zove onaj sa gunđanjem?» pogledala je Angela.

«Glukaarski,» rekao je. «Govore ga Lomari iz Priomortua.»

«Da, tako je. Vjerojatno mi pisanje ne ide baš dobro, u paklu nema baš papira i olovaka, ali govorenje mi nije problem.»

Willow je ostala bez riječi i čak je Gilesu trebalo nekoliko trenutaka da se sabere nakon tog malog otkrića. Bio je to još jedan podsjetnik koliko je Buffyin vanjski izgled sada postao varljiv. Znali su da je tamo bila trideset godina, ali kad bi je pogledali su zaboravljali. I onda bi izvela ovakvo nešto.

«To je.. ovaj... dobro,» Giles je konačno rekao. U sebi se pitao zašto djevojka koja govori toliko jezika još uvijek sakati engleski kao svi američki tinejđeri.

Buffy mu se samo samozadovoljno nasmiješila izgledajući kao učenica koja je uspjela nadmašiti učitelja «Hvala!»

«Da, pa... sada moramo razgovarati o drugim stvarima. Trenutačno nam nije prioritet naći korisnu namjenu Amyine čarolije. Bez uvrede, Willow.»

«U redu je,» zatvorila je knjigu. «Ionako je puni mjesec tek za dva tjedna.»

Buffy je pogledala Oza pokušavajući otkriti što misli o mogućnosti da dobije kontrolu nad vukom, ali njegovo lice je bilo bezizražajno kao i uvijek.

«Upravo sam razgovarao sa kolegom koji je stručnjak u poništavanju čarolija i slično,» obavjestio ih je Giles. «Opisao sam mu čaroliju i po njemu mogao ju je prekinuti samo moćni mag ili netko tko ima mnogo moći na raspolaganju.»

«Nije moglo biti baš teško, zar ne?» Willow ga je pogledala. «Amy nije toliko iskusna vještica.»

«Nije, ne,» složio se Giles, «ali nažalost bacanje takve čarolije je puno lakše nego njeno dizanje. Također mislim da je Amyina magija zakazala zbog toga što je izvedena na Ždrijelu pakla. Ono pojačava magije čineći ih mnogo moćnijima nego što bi trebale biti. Zato iako magiju može baciti relativni početnik potreban je stručnjak da bi ju prekinuo.»

«Oh,» rekla je Willow. «Znači, trebala bi biti jako oprezna, ha?» Pokazala je prema Amyinoj magiji na stolu.

«Da, vrlo oprezna. Kako bilo trebali bismo početi tražiti poznate magove sa potrebnim vještinama za to. Samo bojim se da su u tom području i ova i knjižica u Vijeću prilično nepotpune. Većina moćnih magove voli ostati u sjeni, a ne reklamirati se posvuda.»

«Znači, želiš reći da je mala šansa da ćemo naći nešto u knjigama?»

«Da, Faith, bojim se da je tako.»

Nikome nije osobito drago istraživati kroz knjige kad je postojala tako mala mogućnost da nađu nešto, ali nitko nije imao bolju ideju. To jest nitko osim Angela koji je otišao ispitati Willya i još neke doušnike koje je znao. Za to je dobio nekoliko poprijekih pogleda od onih koji nisu mogli smisliti razlog za izbjegavanje čitanja dosadnih knjiga.

Faith, Oz i Buffy su imali noseve zabijene u knjige kad je Giles sjeo do Willow.

«Jesi li danas razgovarala sa Xanderom?»

«Pokušala sam,» Willow je umorno kimnula, «ali ne znam je li imalo pomoglo.»

«Moramo nešto poduzeti.» Giles je skinuo naočale i sam umoran od čitanja. «Xander je učinio dovoljno štete. Ne možemo opet prijeći preko toga nadajući se da je naučio nešto.»

«Znam, ali što da radimo?»

Nisu uspjeli nastaviti kad su se otvorila vrata knjižnice i uletjela je tema njihovog razgovora. Naglo se zaustavio ispred stola.

«Ljudi,» Xander je bio zadihan i znojan.

Buffy se digla sa stolice drhteći od jedva potisnutog gnjeva.

«Što radiš ovdje?» njen glas je bio tek nešto više od režanja. Ranije je izvadila leće jer su je počinjale iritirati nakon nekog vremena i sad je sjevala prema Xanderu sa jantarnim očima.

Xander ju je odbijao pogledati u oči, očito zbunjen i prestrašen.

«Slušajte,» zadihano je rekao. «Znam da nemam pravo ništa tražiti od vas nakon što sam...»

«Nego što da nemaš,» Buffy ga je prekinula obilazeći stol, približavajući se Xanderu. «Možda bi trebao razmisliti o odlasku odavde dok još možeš.»

Giles je bio malo zapanjen Buffyinim riječima, ali je stao između njih. Koliko god to možda zasluživao, Buffy bi se kasnije mrzila da se prepusti demonskoj naravi i ozlijedi Xandera.

«Što želiš, Xandere?» Giles ga je hladno pogledao.

«Znam... znam da sam zaribao. Da mi je žao nije dovoljno, znam to, ali... nešto se dogodilo. Išao sam... otišao sam do Amyine kuće...»

«Zašto? Da opet baci neku magiju za tebe?»

Giles je pokazao rukom Buffy da se smiri pa opet pogledao u Xandera.

«Što se dogodilo?»

«Želio sam se ispričati,» rekao je spustivši pogled. «ispričati što sam je uvukao u ovo. Ništa nije bila kriva, nikad nisam smio...»

Ponovo nije uspio završiti, ali ovaj put ne zbog Buffy. Vrata su se opet naglo otvorila i ušao je ravnatelj Snyder sa dvojicom policajaca iza sebe.

«Evo ga,» rekao je Snyder pokazujući Xandera.

Dva pozornika su se približili dečku koji se činio sleđen na mjestu.

«Xandere Harris,» rekao je prvi policajac, «uhićujemo vas zbog ubojstva Amy Madison.»

«Što?» Willow je skočila sa stolice. «Amy? Amy je...»

«Imate pravo na šutnju.» Lisica se sklopila preko Xanderovog zapešća trgnuvši ga iz šoka.

«Ne,» promucao je. «Nisam... ovo je...»

«Što je ovo, Snydere?» Giles je prišao ravnatelju koji je nasmiješeno podigao pogled sa zadovoljnim sjajem u zrnatim očima.

«Zanimljivo, zar ne? Čini se da je još jedan od vaših malih štićenika ubojica. Počinjem vidjeti uzorak.»

Buffy se bila malo povukla da nitko ne primjeti njene oči, ali sada je bijesno pogledala Snydera.

«Ti mali...» počela je da bi je prekinuo Oz brzo stajući pred nju i odmahujući glavom. Buffy se pušila, ali uspjela se suzdržati. Tehnički nije smjela biti tu jer više nije bila učenica škole. Kladila se da bi Snyder jedva čekao razlog da i nju da uhititi.

«Nisam ubio Amy!» zavikao je Xander sada sa rukama iza leđa. «Bila je već mrtva kad sam došao. Nisam to učinio!»

«To će sudac odlučiti.» Policajci su ga zgrabili odvodeći ga iz prostorije. Willow, Oz, Faith, Buffy i Giles su gledali za njima. Sve to se prebrzo dogodilo da bi stigli zaista reagirati. Amy je mrtva? Kako je Amy mrtva?

«Savjetovat ću školskom odboru,» Snyder je rekao Gilesu kad su policajci otišli sa Xanderom, «da pokrenu istragu o vašim aktivnostima ovdje.» Pogledao je prisutne. «Njušim još uhićenja.» Sa tim je otišao, vrata se zatvarajući iza njega.

Willow je sjela na svoju stolicu zbunjena izraza.

«Amy je mrtva?»


Kraj četvrte epizode






Post je objavljen 28.07.2008. u 03:55 sati.