Polako se spremam za godišnji… još čitavih osam dana ali brzo će to.
Sređujem sitnicu po sitnicu, gomilam knjige koje ću nositi, pokušavam srediti dokumente i poštu na računalu………pa odjednom iskrsne tvoje drago ime.
Kako zaboli spoznaja da te nema, nepovratno, nepopravljivo. I ne liježe mi ništa bolje to saznanje danas nego jučer. Nema te ja te želim nazvati i pričati satima, čuti tvoj glas i smijeh.
Nađu me tada suze i ne znam gdje bi sa sobom pa se molim za tebe i u izgovaranju svake riječi smirujem oluju svoga srca.
Spremajući se uzela sam Anđeoske kartice koje si mi ti poklonila…
Rekla bi hajde izvucimo jednu za današnji dan.
Mila ja sam izvukla večeras jednu za tebe i mene….
Povezivanje
Povezivanjem i prihvaćanjem različitosti postajemo kanali duhovnosti. Davanje i primanje, smijanje i plakanje, pozitivno i negativno, svjetlo i tama. Povezivanje tih suprotnosti igra je života, a njihovo prihvaćanje i poštivanje čini nas jačima.
Najveća umjetnost u životu jest naučiti prihvatiti.
Čuvam sve zajedničke sate i tvoje riječi, osmijehe koje si mi poklonila. Dok me ima plakat će jedan dio mene što nisi tu i što te nikad više neće biti.
S tobom je moj život postao bogatiji za jedno Svjetlo a ja sam učila kako prihvatiti neke stvari, učila sam biti strpljiva uz tebe draga moja gledajući kako s osmijehom na licu prolaziš svoje pute.
Učit ću (štreberica ja, baš kao što si bila ti…mada bolja si od mene milijun puta)
Bit ću
I nikad te neću prestat voljeti.
Post je objavljen 23.07.2008. u 23:00 sati.