Dakle...dva psa se veselo igraju...jure, preskaču se, grickaju, lickaju, njuškaju i tako sve u krug...
Promatram svaki njihov pokret, svaku gestu, svaki izraz tijela, svaki mišić koji se napinje, svaki osmijeh na licu, svaki trzaj ušima...
Gledajući ih kao da se s njima saživim, kao da se i ja s njima igram...
Odjednom netko napravi neki pogrešan potez, jače nagazi, gricne, poljubi u uho...drugi pas se pobuni...tenzije se dižu...po koji škljoc zubićima, malo kešenja, postavljanje tijela...tenzije se dižu...
A onda ja, kao da ih imam na nekim nevidljivim povodnicima, kao da smo nekako povezani, u pravom trenutku kažem...onako mirno, ali naglašeno...miiiirrr vas dvoje, lijepa igra molim...i napetost popušta, kao da im se u trenu ohlade glave, rapsodija igre i veselja se nastavlja u revijalnom tonu...
A ja se osjećam baš super, onako, pravo super...
I jučer sam ostao dužan filmić...filmić jurnjave po šumi...šteta bi bilo ne podijeliti ga s vama...
Post je objavljen 22.07.2008. u 07:22 sati.