Uz lagane zvuke Nine i stihova ...A ja bih ti tako ljubila ruke, i čuvala misli od slučajne tuge..., pijuckam neko hladno bijelo vino...ni ne znam otkada je ovdje...jako je staro...dobila sam ga još davno...dok sam bila u nekoj, sad već davnoj vezi...ono, poklon za neko zajedničko kvaziuseljenje u podstanarski stan...i nitko ga nije otvorio do sada...e, sad sam osjetila trenutak...i baš mi paše...cijeli dan je nekako ljigav, melankoličan...a ovo bi trebalo izbaciti svaku misao iz glave, opustiti me i da samo zaspem...i probudim se happy i nasmijana kakva sam većinu svoga vremena...al sad, večeras, paše mi tišina...paše mi samoća...iako me malo ubija...ali paše...da nitko ne dira moje misli...a tko bi ih i mogao taknuti kad munjevitom se brzinom izmjenjuju?!? I baš mi se vrti po glavi ona pjesma Tutti fruttija nekad: ...a meni noćas pašu stvari lagane...E baš to, stvari lagane...i uz ovo vino...neko fino...dobro je...pitko...lagano...ova nepodnošljiva težina postojanja, pretvara se u nepodnošljivu lakoću postojanja...
12. srpnja 2008.
Post je objavljen 20.07.2008. u 16:09 sati.