Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/studiosus

Marketing

Ljetovanje ( epizoda 3. )

Već mi je lagano postajalo dosadno na moru jer praktički nisam imao više što raditi. Nagovorili me tako da počnem učiti igrati belu. Priznajem, sve ostale stvari znam kartati ali belu nikako. Pokušavala je mene moja Ljuba učiti ali nejde. Nisam se iskreno ni trudio da naučim. Ipak, dosada je sada prevagnula te sam pamtio pravila kao spužva vodu. Moram priznati kako sam za početnika igrao relativno dobro. Pošto smo ostali tu večer duže vani na terasi svjetlo je gorilo dakle cijelo vrijeme. Komarci su iskoristili svoju priliku te su se nakotili u sobama. Ono što najviše mrzim je kada mi usred noći zuji kraj uha. Mrzim to. Obavili jesu svoje. Noge su mi bile sve izgrižene. To sam jutro nabrojao 6 uboda komaraca. Odmah sam morao poduzeti neki očajnički potez u vidu kupovanja raznih preparata protiv te gamadi. Nakupovali smo se tako spirali te sprejeva kako bi se najbolje zaštitili. Priznajem kako su sve te naprave upalile. Dva dana prije puta završio sam sa čitanjem nove knjige od Nives Celzijus. Knjiga je odmah krenula drugom u ruke. Očekivao sam možda malo više od knjige no sa obzirom tko ju je napisao i dobra je. Subota je. Jedva sam čekao taj dan. Uvijek se ima onaj osjećaj, ajde još danas sutra se putuje doma. Nekako mi je već sve falilo. Pogotovo što sam se noć prije čuo sam ekipom. Nisam ja kriv što ovdje u blizini od tri kilometra nema vršnjaka niti pametnog čovjeka za razgovor. Iskoristio sam tu subotu da se dobrano iskupam u moru tako da nisam izlazio iz vode satima. Ritual je moje obitelji kako obavezno večer prije odlaska doma, svi zajedno odemo na večeru. Primijetio sam nešto jako zanimljivo. To su Nijemci koji pojedu salatu odmah nakon što im se donese na stol ne čekajući glavno jelo. Malo smiješno ne. Uglavnom tu sam večer pojeo odličan cordon blue. Cijena je 46 kuna. Dobijete krumpira tone, jedan ogroman cordon blue te salatu. Isplatilo se jer sam se iskreno najeo kao mala gica. Tu sam večer i ja napokon malo otišao do grada točnije do centra da vidim što ima novoga. Bio sam u pravu. Propustio nisam ništa jer je pola trgovina kao što sam i rekao zatvoreno. Morao sam nešto kupiti za svje doma. Našao sma prekrasne lopte od školjki. Odmah sam i sebi uzeo jednu jer izgledaju prekrasno. Gomila ljudi gužvala se uz rivu. Svaka treća obitelj vukla je za sobom i svog peseka. Užasno mrzim gužve. Htio sam stoga što brže obaviti kupnju par sitnica tako da možemo što prije doma. Ipak smo zastali uz rivu, jer se tu večer održavalo natjecanje u kuhanju brodeta. Malo smo ponjušili što se fino kuha no nismo se previše zadržavali trebalo je leći ranije kako bi bili spremni za sutrašnji put kući. Iduće jutro prije samog puta ponovno smo sjeli na kavicu te smo kupili što sve treba za put da budemo siti. Oko 11 sati krenuli smo. Pozorno smo slušali svaku radio postaju kako bismo čuli stanje na cestama kako kojim slučajem ne bi upali u neku veću gužvu. Već smo imali razrađen plan gdje ćemo sići sa autoceste na staru cestu kako bismo izbjegli kolone. Nije bilo potrebe sve do izlaska sa autoceste kod naplatnih postaja Lučko. Cijelo vrijeme govore kako nema gužve a ono tamo pravi krkljanac. Inače prije nikada nisam imao priliku vidjeti toliku gomilu automobila tako da je zapravo ovaj krkljanac bio i neki doživljaj. Pri povratku smo stali u Velikoj Gorici. Moja želja svaki puta kada idemo sa mora je da se pri dolasku u Sisak svrati do autopraonice HERC kako bi smo oprali auto. Jednostavno obožavam sjediti u autu dok vas sva ona mašinerija vuče kroz autopraonicu. Dok sam bio još mali, mislim da sam imao nekih 10 ili 11 godina, obožavao sam kako ona pjena pršće po autu. Tada sam znao vrištat od sreće dok se auto prao. Danas se te zgode dok peremo auto samo prepričavaju i uvijek se na njih ugodno nasmijemo. Pri ulasku u Sisak ovih sedam dana na moru nekako mi je prohujalo glavom i nekako mi je bilo opet teško vratiti se u staru rutinu. Do iduće godine tko zna, možda i promijenim mjesto godišnjeg odmora, ali, Medulin ću uvijek pamtiti kao jedan mali lijepi gradić. Tko zna, možda se ipak i vratim.



Post je objavljen 29.07.2008. u 00:55 sati.