Jedna zanimljiva, bar za mene, novinska vijest provlačila se ovih dana po medijima. Riječ je o osnivanju Stranke branitelja, i kao čelno mjesto se čuva za generala Gotovinu i tako to, danas se to demantira, opovrgava. Zašto bi to bilo nemoguće, oportuno, nepotrebno ili što li već. Jeli se netko boji takve stranke, zašto Branitelji nebi imali svoju stranku kao što je imaju umirovljenici i slične interesne skupine. Iskreno takva promišljanja su bila i autora ovog teksta, i radovalo me kada sam vidio da mi je netko "ukrao ideju". Ovo je na tragu temeljnog stava moje malenkosti, da se ovakvi stavovi kanaliziraju i promoviraju kroz jednu jaču organizacijsku formu. Jer čvrsto vjerujem da je snaga ove ideje daleko jača nego što je to medijski vidljivo. Odnosno propocionalna je medijskoj sotonizaciji koju svakodnevno doživljavaju stavovi autora ovog bloga. U nastavku je jedna mala ilustracija iz dnevne štampe u kojo se ipak nazire svjetlo na kraju tunela.
11. 07. 2008. | 17:08
OSOBA TJEDNA
Marijana Petir: Teologinja ostavljena na brisanom prostoru
Autor Mladenka Šarić
S obzirom na to da je jedina u parlamentu glasovala protiv Zakona o suzbijanju diskriminacije, najjednostavnije bi bilo zalijepiti Marijani Petir pomalo podrugljivu etiketu posljednje hrvatske konzervativke, svojevrsne Ivane Orleanske domaće politike, koja unatoč svemu ostaje na braniku kršćanskih načela.
Stav o štetnosti zakona zastupala je do samoga kraja, ne povlačeći se ni kad je vidjela da će ostati posve osamljena te da će čak i njezini kolege iz HSS-a dignuti ruke za zakon. Najlakše bi bilo opisati je nakon svega kao natražnjačku političarku koja nije usklađena s vremenom u kojemu djeluje. No svakako ne bi bilo i najpoštenije.
Samotnost njezine ruke u velikoj vijećnici Hrvatskoga sabora otkrila je da je bitka protiv antidiskriminacijskog zakona u konačnici ostala isključivo njezina. Svi ostali parlamentarni konzervativci pokleknuli su pred starim političkim pravilom da se radi višeg cilja katkad mora zanemariti vlastiti stav.
Iako su njezini haesesovci, kao i brojni hadezeovci intimno dijelili bojazan crkvenih krugova da taj zakon donosi opasnost od ozakonjenja homoseksualnih brakova te da bi mogao biti prvi korak prema davanju prava homoseksualcima na posvajanje djece, glasovanjem to nisu pokazali. Netko će u samotničkom glasovanju Marijane Petir, unaprijed osuđenom na propast, vidjeti crtu tragičnosti.
Netko će drugi vidjeti dokaz dosljednosti. Ima u tome i jednoga i drugoga. No, s druge strane, u pragmatičnom svijetu politike u kojemu stranke u delikatnim situacijama zahtijevaju od svih svojih uglednika, pogotovu od onih za koje znaju da misle drukčije, da joj daju dušu i odreknu se svog mišljenja, Marijana Petir imala je i mrvicu sreće jer HSS na tome nije inzistirao.
Zastupnici HDZ-a, primjerice, takvu slobodu da glasuju prema svom uvjerenju nisu imali. Za nju bi se teško moglo reći da je u kritici spomenutog zakona pronašla tek medijski profitabilnu političku temu, jer za objektivno zauzimanje stava o M. Petir valja reći da je uza zvanje profesorice biologije, koje je stekla na zagrebačkom PMF-u, Marijana Petir i teologinja s diplomom Katoličko-bogoslovnog fakulteta.
Kad je riječ o saborskom angažmanu mlade haesesovke, najnovija epizoda nije prva u kojoj je bila ostavljena sama na brisanom prostoru. U vrijeme koalicijske vlade premijera Račana bila je jedina zastupnica koja je glasovala protiv Sporazum o nuklearki Krško, koji Hrvatskoj donosi obvezu skladištenja radioaktivnog otpada.
Post je objavljen 15.07.2008. u 09:09 sati.