Ponekad me jednostavno razbjesni koliko muškarci mogu biti ograničeni.Moraš im sve reći,objasniti,nacrtati i pobojati.I opet im nije jasno šta želiš od njih.Njihov odgovor je:DA,NE,MOŽDA I BUDEM.E sad žena treba čitati misli,pogađati raspoloženje,podizati moral,ego i samopoštovanje.Njima naravno.Puno truda za MOŽDA malo učinka.Naravno, na kraju priče,ONI su zaslužni za rješenje problema ili realizaciju projekta.Divotica!Ja sam sebe uvijek smatrala jakom osobom,a to ponekad dojadi.Priznajem da su muškarci fizički,uglavnom,jači;ali da ih treba gurkati da se pokrenu i nešto učine,to svakako.I onda su ponosni na sebe kako su ONI uspjeli.Nije uzalud ona izreka:Iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena.Ne mrzim muškarce,dapače volim ih.Ja sam žena u punom smislu.Ponekad bih željela malo više truda.Jedino čega se oni boje i mrze iznad svega je zvocanje,kvocanje i jamranje.Nebih to radila da mi nije stalo.E i onda kad sam se usudila izgovoriti misao da su žene viša bića,dobila sam protest,uvrijeđenost i podsmijeh.Nema veze.Mogu ja i dalje maziti,paziti i percem gladiti.Jedino što želim je da nemoram neprekidno podsjećati da i meni treba pažnja.Mala,sitna,obična,ljudska pažnja začinjena sa jednim toplim osmjehom.
Pravi muškarac želi dvoje:igru i opasnost.
Pa zato i traži ženu kao najopasniju igračku.
Nietzsche
Post je objavljen 15.07.2008. u 09:08 sati.