Sophia
Moja je srce okrutno i gramzljivo
Žudi za ljubavlju
U klopci, nek lepeta krilima.
Um se hvasta i nadimlje
U ogledalu parnom od vreline.
Vlada znanjima.
Tek tijelo posrne na osjetima.
Primitivno i upitno
Zastane na tragu Istini.
Prečesto gledam u prozore,
A ne vidim dalje od vlastitog
Odraza.
Oholo mislim da stvaram umjetnost.
Previdim Ljepotu što leži
U ništavilu, ogoljena od svih želja.
Previdim samu sebe.
Sanjam zore koje brišu
I bunare što preplavljuju
Sve rane koje vučem.
Sanjam jutro kada
Mjesto kamenčića
Žarit će moje
Srce.
Post je objavljen 12.07.2008. u 23:54 sati.