-Još uvijek ne mogu vjerovati što se dogodilo!-govorila je Lus tihim, prigušenim glasom, dok smo se gurale kroz vlak da nađemo prazan kupe. Bili su svibanjski praznici, iako se nikad prije nisu koristili, profesor Snape je dopustio da se povodom Dracove smrti, učenici mogu vratiti svoji kućama, i prisustvovat na pogrebu. Bila sam mu veoma zahvalna na tome.
-Vjeruj mi, ni ja..-rekla sam pomalo tužna, dok sam se sudarala sa nekolicinom prvašića sa mojom, zbilja velikom, šarenom, torbom. Kada sam bila rekla Lus za Dracovu smrt, naravno, bila je tugovala…ali već nakon dva dana je kao nova…
-Zbilja je lijepo što te napokon vidim-rekla sam veselo gledajući moju best frendicu u oči. Na to mi je ona odgovorila svojim najljepšim osmijehom. Napokon smo naišle na prazan kupe, i napokon odahnule od natezanja sa torbama. Zapravo, kupe nije bio prazan. U njemu je bilo nekolicina, meni veoma dragih ljudi. Pored vrati je sjedila Nic, prekriženih nogu, čitajući neku knjigu. Iako nisam baš uspjela vidjeti pravi naslov, mislim da je pisalo «zašto i kako ubiti ženu»…mislim da su tu knjigu bili reklamirali na televiziji kao jednu od najsmješnijih knjiga u povijesti čovječanstva… pored nje je sjedio Starz, kojem je na krilu bila ležala Nell, koja je čitala Dnevni prorok, dok joj je on gladio kosu. Na suprotnoj strani, sjedile su Gia i Izzie koje su razgovarale, i tu i tamo se na sekundu počele cerekat. Cijela ova scena bila mi je smješna.
-Hello društvo!-rekla je Lus, odlažući svoju šarenu torbu pored Gie. Očito se nije namjeravala gurat između Nic i Starza. Ja sam sjela pored nje.
-bok-rekla su Gia i Izzie u isto vrijeme. Jedine su one u cijeloj prostoriji govorile. Na Lusin pozdrav je Starz odgovorio nerazumnim mumljanjem, Nell je kimnula glavom, a Nic se glasno nasmijala, očito nekoj smiješnoj sceni u knjizi. Svi su izgledali veoma ležerno, osim nas dvije. Odjednom je netko progovorio(naravno, osim Izzie i Gie)
-Ej Nessa, ovdje nešto piše o tvom bratu-rekla je Nell, te je ustala iz zagrljaja Starza, te se okrenula prema meni. Ja sam ju pogledala sa znatiželjom. Tada sam se okrenula prema Lus, i vidjela da ju i ona gleda sa jednakim žarom u očima, baš kao i ja. Bacila sam pogled na naslovnicu. Na njoj je bila velika crno-bijela slika moga brata. Napregnula sam uši, i pozorno počela slušati.
-Dakle, kh kh
Sa žaljenjem vas obavješavamo da je Draco Malfoy, sin Narcisse i Luciusa Malfoya(čistokrvne obitelji) preminuo jučer, u jutarnjim satima. Uzrok smrti je, dakako, neoprostiva kletva Avada Kedavra, koju znaju izvest tek rijetki čarobnjaci. Draco nije imao previše neprijatelja(rekao nam je njegov veoma dobar prijatelj Crabble)-na što je Starz pihnuo nosom- te je veoma vjerojatno da ga je ubila vlastita sestra(govori nam Crabble). Dakle, vjerojatno se pitamo, zašto je njegova sestra, Vanessa Malfoy, htjela počiniti ubojstvo nad njezinim bratom blizancem. Na ovo nam je odgovorio, također njegov, jedan od boljih prijatelja Goyle.
-Uvijek je bila ljubomorna na njega. On je bio lijep(tu je Nic glasno puhnula nosem), pametan, hrabar, popularan, sve o čemu je ona mogla sanjati. Također, ona je često pokazivala svoju mržnju i pred ostalim učenicima. Jedina osoba koja je njega mrzila je bila ona.
No dobro, ali zbog čega je do svega toga došlo? Odlučila sam upitati njegove roditelje, malo pobliže o toj temi. Oni su bili, naravno, sve u suzama, i plakali nad njihovim sinem. Ali, njihova majka nije bila u stanju govoriti, pa smo pitali njihovog oca, tj. Luciusa Malfoya za mišljenje.
-Nikad ju nismo razumjeli. Voljeli smo ju veoma jako-na što sam ja nečujno pihnula-oduvijek smo ju samo mazili, i pokazivali da su nam oni sve na svijetu…ali ona je oduvijek bila drugačija! Ništa nije htjela dijeliti, mrzila ga je od početka Hogwartsa, i uvijek ga javno sramotila.
Malfoyevi su naravno bili jedni od najimućnijih obitelji, te su odlučili napraviti veoma raskošan pogreb, za njihova sina Draca Malfoya. Istragu će voditi mnogi aurori, i veoma se nadamo da će pravda biti zadovoljna!
Tu je Nell prestala čitati. Okrenula se prema meni:
-Koja lažljivica je ta Rita!-rekla je te bacila novine u stranu. Starz se tada počeo kesiti.
-Nije imao puno neprijatelja…ma da…naravno, nije ih imao uopće…samo što bismo nas sedmero trebali napisati knjigu «98764943592571941305715971058156 i jedan razlog, zašto mrziti Draca Malfoya»-rekao je, te me svojim sarkazmom oraspoložio.
-Lijep, pametan, hrabar, sve o onome što je ona mogla sanjati-govorila je Nic, vješto oponašajući Skeetericu dok govori.
-Da je on imao ma trunkicu od tvoje ljepote, pameti i hrabrosti, ovo bih mogla podnijeti…ali ovo…Starz, morati ćemo promjeniti naslov one knjige…sada ju nazovimo: «98764943592571941305715971058156 i dva razloga, zašto mrziti Draca Malfoya»-rekla je Nic ljuto, pa je ponovno svoj nos zabila u knjigu.
-Pazi, ono, ti da si jedina mrzila Draca?! Mislim, hellou, mrzi ga i njegova lutkica sa kojom spava..ali ona ga je mrzila zato jer mu je izlazio smrad iz usta.-govorila je Nell.Gia i Izzie su se praktički tresle od smjeha, ali meni to uopće nije bilo s-m-j-e-š-n-o! vidjela sam da i Lus isto misli…
koliko god mi mrzile Draca, mi ćemo ga voljeti…ma koliko god on bio zao, razmažen, bahat, glup, čkica-pi, i sve, meni će on zauvijek ostati moj jedini brat blizanac, a Lus, kao prva ljubav.
-Znate što me najviše živcira? Što su tebe Nessa prikazali kao opaku negativku. A pazi, tvoji roditelji govore, citiram: Nikad ju nismo razumjeli. Voljeli smo ju veoma jako. oduvijek smo ju samo mazili, i pokazivali da su nam oni sve na svijetu…ali ona je oduvijek bila drugačija! Ništa nije htjela dijeliti, mrzila ga je od početka Hogwartsa, i uvijek ga javno sramotila.
Završava recitat. Mislim, kao da su ti ikad poklonili imalo pažnje.-rekla je Gia, a Izzie je u znaku slaganja, kimala glavom.
-Pa…mama me je oduvijek veoma jako voljela…i moram priznati, čak i više nego Draca…ali Lucius me je mrzio otkad sam se rodila.-rekla sam, te su se svi čudili normali u mom glasu.
-Ja bih crkla da me otac želi ubiti-rekla je Nic, koja se, primijetila sam, naježila. Ja sam joj slegnula ramenima.
-Što je, tu je…izdržat ću kod njih ovih deset dana, pa se vraćam u Hogwarts.-rekla sam, te se upustila u dug razovor sa Lus, koja je, vidjela sam, baš kao i ja, pokušavala odvući pozornost sa sebe, koliko je zapravo bila žalosna za smrti Draca Malfoya.
*********
21:30
*********
Već je bilo dosta kasno. Napokon smo stigli sa vlakom na kolodvor King's Cross. Uputila sam žalosni pogled svima, te su mi svi stali u krug oko mene, te tako je svaki u krugu, po redu, izgovorio po jednu rečenicu, ili dvije.
-Bez brige Nessa, pojaviti ću se na pogrebu…-rekla je Nell, te me zagrlila.
-I ja ću doći, ma koliko mi to teško padalo…-rekao je Starz, koji je također ispustio jednu suzu, baš kao i ja.
-Nas dvije ćemo također doći…nećemo te pustiti samu…-rekle su Gia i Izzie. Obje sam im uputila suosjećajan pogled. Tada mi je prišla Lus.
-Nessa, ja ću, kao i još neki tvoji prijatelji, nadam se, redovito dolaziti u tvoju kuću. Možda ću i koju noć provesti tamo kod tebe…ne mogu ti reći razlog, ali reći ću ti prvom prilikom…-rekla je Lus. Iskreno, ovog trenutka me nije zanimao nikakav razlog! Bolila me briga za to koji je razlog koji će me Lus posjećivati…glavno je da će biti ondje…a to je sve što mi treba…
-Pišite mi..-izgovorila sam još nečujno, još uvijek u Lusinom zagrljaju.
-Svaki dan…-rekla je Lus, toplim, nježnim glasom. Tada smo se odvojile, te sam joj uputila lažan sretan pogled. Tada su svi šest nestali, djelom apartacije. I ja sam, polako dižući uzela dva kovčega, krletku svoje preslatke sove Blacky, te sam izvukla štapić iz svojih uskih, crnih traperica. Namjestila sam svoju crno-bijelu ručnu torbicu na svoje rame, obrišući suze, izvela nečujnu apartaciju. Oduvijek sam bila dobra u njoj…zapravo, bila sam prva koja se sa moje godine uspjela apartirati.
Sva ona bol, napokon je nestala. Iznenada sam se pojavila u mjesečinom obasjanoj ulici, koja je djelovala napušteno, vjerojatno zbog grmlja kupine, dok je desni rub opasivala visoka i uredno podrezana živica. Grane drveća nadvijenog nad uličicu mjestimice su zaklanjale mjesec, tako da je starčevo lice, koji je bio prosio na ulici, svako malo nestajalo i onda se opet pojavljivalo u igri svjetla i sjene. Skrenula sam u lijevo iz uličice, na široki kolni prilaz prema kojemu je zavijala i visoka živica, protežući se u daljinu onkraj impresivnih vratnica od kovana željeza koje su mi se spriječile na putu. Nisam niti usporila, nego sam samo podigla lijevu ruku na svojevrstan pozdrav, prolazeći kroz tamni metal kao da je sačinjen od dima.
Živa ograda od tise prigušavala je zvuk mojih koraka. Iz tmine na kraju ravnog prilaza izronila je lijepa vlastelinska kuća. U njezinim prozorskim oknima, olovnom mrežom razdijeljenima na rombove, treperila je svijetlost, dok je negdje iz mračnog vrta s druge strane živice dopirao žubor vodoskoka. Škripanje šljunka, pod mojim cipelama, pojačao se kada sam pohitala prema ulazu. Vrata su se preda mnom raskrilila, kao da ih je otvorila nevidljiva ruka.
Našla sam se u prostranom raskošno uređenom predvorju čiji je kameni pod prekriven luksuznim sagom. Prošla sam kroz polumračno predvorje pomno praćena pogledima bljedolikih portreta na zidovima, zaustavljajući se tek pred drvenim vratima što su vodila u sljedeću prostoriju. Najprije sam malo oklijevala, a zatim sam pritisnula zlaćanu kvaku.
Primaća je soba bila ispunjena dvoje ljudi, koji su iznenada zašutili, čim sam ja ušla u prostoriju, za dugačkog izrezbarenog stola. Istog trenutka, muškarac obučen u crnu, raskošnu pelerinu, pakosno je ustao, te ljuto odmarširao iz prostorije. Nisam se ništa začudila. Otkad znam za sebe, Lucius me izbjegava. Pogled mi se ponovno zaustavio na stolu. Za njime je sjedila relativno mlada žena za svoje godine, mladolika lica, i prepoznatljive bijelo-zlaćane boje kose. Ustala se od stolice. Čim je to uradila, čuo se veliko struganje, sigurno veoma skupocjenih drvenih stolica o zaglancan pod. Pojurila je prema meni.
-Lolice, toliko si mi nedostajala!-rekla je tapkajući mi u zagrljaju o leđa.
-Mamice, molim te, nemoj me zvati Lola-rekla sam, pokušavajući ne ispasti bezobrazna. Sa širokim me osmjehom pogledala.
-Već sam zaboravila tvoju opsesiju-rekla je kolutajući očima-nego daj da ti to odnesem u tvoju sobu!-rekla je te trznula štapićem, nakon kojih su moji kovčezi odletili raskošnim mramornim stubištem u moju sobu. Narcissa je krenula prva, a ja sam ju pomno pratila. Ona je također imala dugu crnu pelerinu, koju je veoma često nosila. U nekoliko zavoja, primjetila sam da mi nešto pokušava reći, ali bi tada jednostavno zatvorila usta. Odlučila sam prekinuti tišinu.
-I mama? Imaš li me možda sasvim slučajno, nedaj Bože, nešto pitati?-upitala sam tobože nevino, trepkajući očicama.
-Oh, drago mi je što si pitala. Pitala sam se, bili htjela možda provesti ljetne praznike kod nas?-upitala je nehajno, praveći se da nije bitno. Ozbiljno sam ju pogledala.
-Hm…ma naravno!-rekla sam, te me je ona sretno pogledala. Znala sam da bi ona htjela sada poskočiti od sreće, ali se vjerojatno bojala da ju Lucius odnekud nepromatra svaki njen korak. Napokon smo došli na drugi kat, tj. U hodnik koji je bio veoma dugačak. Jedne večeri, dok sam bila mala, u tom hodniku sam brojala prostorije. Na kraju je ispalo 849587 kraljevskih soba(samo na tom katu). Moja je soba bila sedma, jer mi je taj broj, još kao malenoj, bio najdraži broj. Otvorila su se vrata, te su kovčezi spretno prošli u prostoriju, te sam čula zvuk koji je očito označavao da su prasnuli na pod. Elegantnim sam koracima ušla u prostoriju iza Narcisse. Ogledala sam se oko sebe. Ova prostorija je bila velika praktički kao Velika dvorana u Hogwartsu. Oduvijek sam ju pamtila kao takvu. Južni dio sobe bio je prekriven staklom, umjesto zidom, a soba je bila obojena u neutralnu svijetlo plavu boju. Pored moga najbližeg zida, bio je jedan ormar sa policama na kojima su bile same knjige. I to sam jedne večeri bila brojala, te je ispalo oko 54309994 knjige. Police su bile napravljene od tamne hrastovine, te sam oduvijek smatrala da su veoma skupe. Uz sjeverni zid, bio je moj veliki bračni krevet, sa debelim plavim pokrivačem i plavima jastucima. Ostao je netaknut, baš kao što sam ga ostavila. Zurila sam u veličanstven prizor moje sobe. Bila je, iako velika, do vrha ispunjena namještajem, knjigama, igračkama, slikama…sve onoga što me podsjećalo na moje djetinjstvo.
-Lijepo spavaj dušo…doručak ti je u 9 sati! Nemoj kasniti da te Lucius ne bi imao povoda «kažnjavati»-rekla je Narcissa, te na zadnu riječ zamahivala sa dva prsta kao navodnike. Znala sam što to znači. Ako napravim i najmanji krivi pokret, ili će me strpat u Azkaban, ili će me usmrtiti Avadom, ili će me zauvijek potjerati iz ove kuće…nijedno mi nije bilo drago.
-Bez brige Nar…mama, doći ću točno u 9-rekla sam, te mi se posljednji put nasmiješila, i poklopila vrata. Ja sam tada otišla u moju divovsku kupaonicu, i ušla u veliku kadu, za koju bi se moglo reći da je jaccuzy. Ovako veliku kupaonicu, nigdje nisam imala prilike vidjeti. Imala je bež boje pločice, te su na zidovima bile nacrtane neke slike, igrom minijaturnih djelova pločica.Bila sam se pola sata tuširala, a poslije toga oprala zube. Nakon što sam si štapićem osušila kosu, obukla sam crnu pidžamu, sa kratkim rukavima, koju sam specijalno kupila za ovu priliku, na kojoj piše «Mrzim svog tatu». U sekundu sam se bacila u krevet, te nakon te sekunde, makar se meni činilo, potonula sam u dugi san, bez snova....
**********************************
Dakle, ovaj post je posvećen svima koji me čitaju...
Željela bih vam reći da ste veoma moji vjerni čitači, i zbilja ne znam što bih bez vas...
A sada ću vas sve posebno pohvaliti(pročitajte, namučila sam se svakom napraviti originalni opis...xD)
Lucinda-mojoj najboljoj i prvoj prijateljici na hpff-u. Koja je uvijek tu kada mi treba, i uvijek željna novih pustolovina Nesse i njezinog društva. Svima je jako jako draga, i hpff ne bi bio isti bez nje.
Starzu-koji je veoma humorističana i romantična osoba, koja nikad ne bi iznevjerila svog prijatelja.
Nic-osobi koja je veoma pametna i maštovita, i samo svoja i nikad nikog ne bi povrijedila.
Nell-veoma zabavnoj osobi, uvijek željne avanture, i pustolovina...
Gii-koja je originalna, vesela, bez obzira što nosi prezime Snape, draga je, i pametna.
Izzie-koja je ponovno otvorila svoj blog, iako ne kao hp priču, ona će zauvijek ostati u mojoj priči, iako bi trebala biti zla i pokvarena prema Gryffindorima, ona mi je jako dobra prijateljica.
Norrah-veoma smješnoj i dragoj osobi, uvijek spremnoj za akciju, puna ludih ideja, i zamisli.
Sihaja-prelijepoj curi, koja je kćerka Voldemorta, i unatoč tome, ona je u dobrim odnosima sa mnom. U rodu smo si.
Natashi-iako je vrlo malo poznajem, moram priznati da ima predobar način pisanja, i od prvog trenutka kada smo se upoznale, ona je bila željna prijateljstva...
Jesseju-koji još nije napisao prvi post, i unatoč tome, dodala sam ga, i nadam se da će mi koji put i pročitat koji moj post!
Dracu-koja je moja druga polovica, i zbog njega je ova priča uopće nastala.
Dereku-mojoj bezuvjtnoj ljubavi, uvijek spremnoj učiniti sve za mene.
Evo ljudi, mislim da sam vas sve napisala...
Žao mi je što se svi ne spominjete, ali u idućem postu sigurno hoćete...
Žao mi je, ali stvarno nisam znala kako da vas uklopim u ovaj post...
Ok, ja mislim da je to sve...
Sve vas volim i ljubim
Vaša Nessa
Post je objavljen 11.07.2008. u 23:05 sati.