Marketing
Preokret part 3
Putovanje je trajalo punih deset dana i deset noći. Bilo je to naporno, ali i zanimljivo. Prije putovanja imala sam šta ćuti, pogotovo od Niddlea, koji kao da me je poznavao otkada se rodio, pa je počeo plakati zbog mog odlaska:"Povedi i mene!Ako se više ne budemo vidjeli,evo ti jedna moja igračka, jednorog drveni sa krilima, da se uvijek možeš sjećati mene.".
Bilo je toliko tužno vidjeti suze kako silaze niz njegove obraze.Nisam ni sama znala što će se dogoditi u budućnosti, hoću li preživjeti, o meni ovisi cijela Magicia...Skrivala sam svoje lice od Niddlea, jer, i meni su suze od tuge i straha počele teći, ali sada je gotovo, več sam izabrala svoj put.Da bi ga malo ohrabrila, neprestano sam mui govorila skrivajuči svoje lice:"Ma ne brini se,uskoro ćemo se vidjeti, i prestani plakati, preplavit ćeš cijelu Magiciu!
A onda se malo nasmijao.Pa i ja.
-Neugono mi je pitati, ali možeš li mi dati još jednu igračku za mog prijatelja Aarta?
-Znam baš kojega bi ti mogao dati.Mog viteza, cijelo vrijeme sam tražio neko posebno ime za njega, a ti si ga upravo sada izgovorila!
-Puno ti hvala,Niddlin.
I tako smo krenuli.Bilo je mnogo toga za vidjeti.Odmah prvi dan kada smo krenuli, pored jednog stabla ugledala sam male svjetlucave točkice.
-Vile.Pretpostavljam cvjetne kada su ovdje oko stabala.
Zar ih ima više vrsta?
-Pa naravno.Imaju cvjetne,piksiči, elfi, goblini ,leprekoni...i još njih...
-Koji su to leprekoni?
-To su ti irski vilenjaci sa trorogim šeširom na glavi.Svaki od njih ima po jedan skriveni vrč zlata.
-Aha...
I tako sam samo mislila o tome dvorcu Farnutu i što će biti dalje.Sve do sedmog dana.Tada smo prošli pored jezera Wanc, kako mi je rekao Barcelo, u kojem su bili labudovi...ne...ovo su pegazi?Barcelo mi je pričao da oni jedino postoje u Magicii, a onda sam vidjela jednog takvog crne boje u zraku leteći s bijelim.
-On je jedini crni koji je preostao.Sve ostale su pokupili orci .Ove konje je lako pripitomiti, zato su se orci prerušavali u nas dobre, prvo gladili pegazove a onda im vezvali krila i slali ih u njihovu zemlju.
-Predivni su...možemo li...
-Ne, ne i ne.Nemamo vremena.
I tako sam ih promatrala cijelo vrijeme dok lete, sve dok nismo ušli duboko u šumu gdje ih nisam mogla vidjeti.
Osmi dan smo jednostavno proveli dan, prošli smo kroz jedan mali gradič, gdje je Barcelo kupio još malo hrane, da nam slučajno ne bi pofalilo.Deveti dan smo jahajuči konje gledali puste livade,a na jednoj smo opazili jednog mladića, bolje rečeno vilenjaka koji razgovara s zmajem.
-Molim vas odvedite me do Farnuta, ako budem išao pješice, zakasnit ću na sastanke.
-Ma gdje ću se ja umarati zbog tebe, nema šanse.
A onda je Barcelo povikao:
-Mladiću, mi jašemo na konjima do Farnuta, ako hoćeš pođi s nama.
-I tu ću zakasniti...
-Dobro, dobro, ja sam mislio da nemaš prijevoza, pa mi se čini da smo ti mi jedina nada...
Ja sam se kriomice smijala, vilenjak je sebi nešto mumnjao u bradu...
-Ma dobro, hvala vam na ponudi i neću je odbiti...
-Sjedi ovdje iza mene.
Sve do sutra slušali smo propovijedi onog dosadnog vilenjaka.Vidjelo se da je umišljen jer je cijelo vrijeme pričao o sebi, kako je on desna ruka kralju, ovo, ono, punio nam glavu glupostima.Kada smo došli do dvorca, u sebi sam pomisila jednu divnu misao kako ćemo se riješiti ovog dosadnog vilenjaka.
-Hvala vam puno na prijevozu.Ima li kako da vam se odužim?
-Recite kralju da smo došli!
Kralj je čuo za tu vijest i poslao nas da pratimo vilenjaka kako bi došli do njegove prostorije za sastanke.Kada sam ugledala kralja, došla mi je muka. Mislim da nije ni 14 godina imao, a bio je toliko umišljen , da mu "nitko nije ravan po ljepoti"...Aargh!Sada mi je i jasno zašto je kralj nesposoban...Ccc...I tako je cijeli sastanak proveo pričajuči o svome životu, a ne o tome tko će spasiti Magiciu.I tako je meni pukao film i usred njegovoga predavanja uzela sam mač, popela se do njega i uperila mač prema njemu.
-Jesi ti došao pripovijedati o sebi ili o nekome tko će spasiti cijelu zemlju i živu glavu?!?!?!?
-Ummmm...O tome drugome?
Vratila sam mač u njegove korice i svima, cijelom vijeću i svima koji su gledali rekla:
-Jasno mi je zašto ste me zvali.Zato jer ovo umišljeno dijete ne zna za ostale nego mari samo za sebe, makar starije od mene!Ja sam ta koju su odabrali da spasi Magiciu!Ja sam ta koja će to i učiniti ako se vijeće složi sa mnom.
Svi su odjednom počeli govoriti slične komentare:
-Vidi kako barata mačem!
-hmmm...Dobru su odabrali...
-a ja sam mislio da će ova biti umišljenija od njega?
Barcelo je bio cijeli u čudu.On je zapravo mislio da ja ništa ne marim za sve ovo, ono kao "whatewer", ali sada je shvatio koliko je meni stalo do ovoga i počeo pljeskati, pa tako i svi ostali za njim.
-Viječe je odlučilo!
-Recite onda!
-Ti si ta odabrana.I ti ćeš odabrana ostati.Ali, kako smo vidjeli da si odlična sa mačem i ako dalje, ali da ne znaš baš mnogo o bićima, ostati ćeš dok to n naučiš!
-Dogovoreno!
Počela sam se smijati, ne znam zašto, ali bilo mi je drago sve ovo što sam čula,makar sam se htjela vratiti u stvarni svijet, odlučila sam spasiti Magiciu!
Post je objavljen 11.07.2008. u 10:57 sati.