Dakle...mali ludi pas, u vrijeme ljudovskoga ručka, dobije svoju žvakalicu...znate...ona kao kost od kože ili čega već...
Da naravno da mora zaraditi tu žvakalicu, ali to sada nije bitno...
Prije bi pas zgrabio tu nagradicu i odnio ju u svoj kutak na pasokrevet i tako u miru uživao u slasnim žvakačkim disciplinama...
No u posljednje vrijeme pas odjuri na svoje mjesto, ali se onda kroz par trenutaka vrati blizu našeg stola za ručavanje...ne gnjavi, ne žica, ništa...samo legne blizu i žvače svoju žvakalicu...
Slatkiš mali...vjerujem da se u potpunosti smatra dijelom obitelji i s punim povjerenjem (znajući da mu nitko neće oteti žvakalicu) želi biti blizu nas u vrijeme kada se ruča...to mu je draže od zavlačenja u svoj brlog...
Eeeeee...i onda još nešto...mali ludi pas, da bi mu kraj nas bilo udobnije, dovuče si svoj pasokrevet i onda udobno smješten kraj nas žvače žvakalicu...
Ugodan vikend...
Post je objavljen 11.07.2008. u 07:44 sati.