Marketing
Dear Jesus … ... YOU STOLE MY HEART
Pišem ovaj post gledajuć donji komentar…(ispod Dive Grabovčeve) jer mi je važno na ovo odgovoriti, a neću da bude sitno. Baš neću jer je važno. I jer je 'Obala bjelokosti' važna…
Dakle odgovaram ti – evo ovdje:
Moram priznat zanimljiv ti je komentar na komentar.
Sad i ne znam pravo kakav sam točno komentar na nedjeljno evanđelje poslala - jer sam dobila pater Lukin pa ga malo priuredila po svom i proslijedila tebi i drugima iz dodatne…
Biti malen – neostvarivo?
Na što se u stvari misli pod tim biti malen… Ne ono da budeš uopće važna drugima. Svi mi želimo biti nekom važni. Važna si svojoj obitelji. Sasvim normalno. A još kad si takva kakva jesi… U njihovim očima si velika u smislu – važna…
Lijepo je biti uspješan. Pametan. Bistar. Željeti veseliti svoje roditelje svojim dobrim rezultatima. Ali lijepo je i VESELITI BOGA OCA SVOJIM DOBRIM DJELIMA. I on ti se veseli. I Njemu si važna. Najvažnija. Odnosno – nikom nisi važna kao Njemu.
Ali - hoćeš li svu zaslugu pripisati sebi? Kao da ništa od tog nije – dar. Kao da si sama za sve zaslužna? Znaš.. neki dođu do 40.-e godine, (i više…) i smatraju se velikim kršćanima jer su učinili to…to..to…to… a nikako da shvate da je sve što imaju Božji dar… i da ništa od toga ne bi mogli napraviti da im nije darovano sve što su drugima dali…
Nadam se da tebi neće trebati puno da to shvatiš… a tek si sedmašica. (odnosno uskoro osmašica) Blago tebi. Pred tobom je – život… a već shvaćaš puno bitnog.
Budi i dalje ponos svojim roditeljima, ali budi ponizna.
To ti je ono – suprotno od ohola. Pojam koji nije moderan. Ali zato – važan.
Oholica uvijek smatra da je bolji od drugih. Da mu nitko nije ravan.
Bori se i dalje sa problemima odrastanja. Kao i onda kad je samo jedna osoba znala sve to što prolaziš… ali opet, nemoj se uzoholiti jer uspjevaš… sama… prolaziti kroz probleme…
Jer bolje je nekad ponizno potražiti pomoć nego oholo smatrati ''uspjet ću ja to… sama… ne treba mi nitko… pa ni Bog… On je ionako daleko (laž!)… ''
''Ono smo što smo pred Bogom, ni više ni manje''… kaže jedna pametna izreka.
Bog nas ne smatra malenima u smislu – ne važnima. Tako si mu i ti važnija od bezbroj zvijezda na nebu i planeta u svemiru… Mi smo maleni u odnosu prema njemu. Ništa. On je taj koji nam daje važnost. Vrijednost. Sve što imamo on nam je dao. Ama baš sve. Ništa ne možemo nabrojiti od svega što imamo a da ne bi mogli ine imati. Ništa što se ne bi moglo smatrati – čisti DAR. I ti si DAR. Obitelji, našem narodu, meni, prijateljicama, … Dar se može i ne cijeniti. Ali dar ne gubi na vrijednosti ako ga netko ne cijeni.
Učiniti nešto za čovječanstvo! To je velik i lijep ideal. Ljudi koji nemaju ideali su vrlo siromašni. Za idealima treba težiti. I to velikim. Jer mi i nismo rođeni za male stvari.
A sad… da te svijet pamti po nečemu… da… velika većina to potajno želi… a da te je strah nepostojanja… da i to je strah većine jer nam je tu težnju za vječnim postojanjem u srce usadio sam Bog koji tu težnju može i ostvariti. Nije nam ju uzalud dao. Dao nam je težnju da nikad ne nestanemo i da budemo važni jer On je taj koji nam želi dati VJEČNO POSTOJANJE… I ZA KOJEG SMO NEIZMJERNO VAŽNI…
Zasad je možda dovoljno da to želiš sama otkriti. Po- želi… I Bog će ti pomoći da Ga otkriješ.
A onda ćeš zaključiti kao što ima na jednoj sličici na tvom blogu:
''You stole my heart''
Ko zna, možda će i neki mladić ukrasti jednom tvoje srce (ako već nije?) … ali Bog ga je prvi 'ukrao' , zapravo.. pa da, on ga je stvorio… jer je od bezbroj mogućnosti odlučio da postojiš baš – TI…
Gledajući sličice iz boxeva nametne se misao da većina tvojih vršnjakinja sanjari o mladiću koji će im ukrasti srce…
Nadam se da će onaj u kojeg se jednom zagledaš znati cijeniti ono što ti nosiš u svom srcu. Moli Boga da ti jednom takvog pošalje. Ne bilo kakvog. I moli, (kao što neke cure mole na grobu Dive Grabovčeve, neke pred slikom Gospe Sinjske, neke na grobu svete Janje, neke na grobu Marije Goretti, neke … negdje u svojoj sobi…)
moli da te Bog očuva u čistoći srca… u djevičanstvu do braka!
.......
vraćam se opet na onu glavnu temu iz komentara...
Hrabrost - biti malen...
Hrabrost da ostaviš svoje postojanje. ..
Da… to je uistinu hrabrost.
Ali… u stvari, ma Bog ne želi da mi ostavimo svoje postojanje jer nas je stvorio za VJEČNO POSTOJANJE. Nego da ostavimo ono oholo postojanje.
On ne želi da se umislimo kako smo sami za sve što imamo zaslužni mi… ti… ja..
Niti želi od našeg života stvoriti pokoru.
Stvorio nas je za radost. Iako i za križ.
.......................
Spomenut ću na kraju još nešto, a pada mi to na pamet i zbog one sličice gore…
Danas mi brat priča o pismu jedne moje poznanice karmelićanke …
(vidiš, ona spada u one koja čini velike stvari za čovječanstvo a možda nikad nitko nigdje neće pisati o njoj… ni u enciklopediji, ni na internetu… osim možda ovako na blogu ne spominjuć joj ime i prezime… )… Dakle, piše ona između ostalog kako je kod njih u karmelu velik dan jer – dobivaju nove rešetke (!) …
Ha, ha… smijali smo se tomu… Zaista, blago njima kad se znaju veselit novim rešetkama. Jer one su duboko svjesne da su duboko slobodne. I da je Isus uvijek s njima.
One nas podsjećaju na to kako je Bog, stvoritelj naših srdaca, kadar ispunit ta srca radošću… za kojom svi duboko težimo…
Kad otkrijemo da je Bog osoba, (ne neka energija, neka sila u svemiru, daleko od naših problema odrastanja…) osoba koja je prisutna u svakom trenutku našeg života – e onda bi se moglo dogoditi da poželimo biti veliki samo NJemu. Važni samo njemu. I da nas ne brigaju druge veličine.
A to da nemaš tu hrabrost… eh, nemam je ni ja. Ali volila bi je imat.
Za njom težim. Da me nije briga šta će o meni mislit ovaj ili onaj. Roditelji ni braća. Prijatelji i poznanici. Kolege i kolegice. Blogeri i blogerice. Učenici i učenice.
Briga me je. Ali težim za tim da me ne briga. Da me briga samo šta je Bogu važno.
Želim ti... da i dalje imaš dobre, VELIKE ŽELJE...
a uz sve to ostaneš ponizna - priznajući Bogu da je sve što imaš -
NJEGOV DAR...
Eto, nadam se da ti ovaj post nije bio predug za čitanje:-)
Post je objavljen 07.07.2008. u 22:27 sati.