pročitala sam jednu izvrsnu knjigu..
zapitala sam se..
zašto ja ne mogu postići ono što želim?
možda zato jer znam što želim? ili samo mislim da znam..
i zašto svaki put okrivljujem to bijedno mjesto u kojem živim..
nešto poput - nemam dovoljno mogućnosti, nemam pošteni birc a kamoli nešto više.
sram me takvog razmišljanja.
da me sad netko stavi u zagreb, zavukla bi se u stan kao nekakv crv bojeći se ljudi..
velik grad, puno ljudi, svi te tako kritički gledaju, a ja to ne mogu podnijeti, lomim se pod njihovim pogledima ispod oka..
i opet sam nigdje...
zadivila me, fakat me zadivila ta fotografova žena..
ukratko, oženio ju je kad je imala 19 godina (kraj 19. početak 20. stoljeća), jedno drugo su osvojili na prvi pogled, ono ljubav kakva se teško nađe. Ona pokušava slikati, dok je on fotograf. Naravno loš fotograf. I naravno da nisu imali para. Ta žena sad malo pomalo počinje otkrivati fotografiju, iako joj je u početku bila odbojna pošto je nju privlačilo slikarstvo. Međutim ona joj se toliko uspjela približiti da ju je pokorila i postala vrhunskim fotografom. Napominjem žena. U to doba u toj zemlji ženi je bilo mjesto u kući s djecom.
očarala me..
dotukla me..
Post je objavljen 07.07.2008. u 18:41 sati.