Imao je one plave uči u kojima možete utopiti i sebe i svijet. I imao je ime, ime koje je budilo slatke uspomene na neke prošle oči u kojima sam se utapala, sve dok nisam shvatila da ću teško izroniti. Bilo je zanimljivo gledati tu večer u te oči. Šarmer on, šarmerica ja, bilo je zabavno pretvarati se da padam na njegove fore, bilo je zabavno gledati ga kako se pretvara da pada na moje. Bilo je zabavno zato jer sam znala što hoće - ubrati dalmatinski cvijet, rekao mi je to na početku razgovora.
Šarmer on, obećana ja. Bilo je zanimljivo odmicati se od njega i jednim mu pogledom obećavati sve, bez osjećaja s moje i njegove strane. Ili sam se ja tako nadala, ili se on tako nadao. Bilo je zanimljivo samo tu jednu večer opet biti kraljica, ne nečijeg srca, već nečijih želja. Dakle, zvao se Christian.
Zvao. Lijepo je na jednu večer živjeti u snovima pa se sutra vratiti u stvarnost, jednostavnu i predivnu - upravo onakvu kakva bi trebala biti.
I gledati cvijet neubran i gledati vjeru očuvanu i utapati se u zelenim očima.
Post je objavljen 07.07.2008. u 13:07 sati.