Danas je ponovo 5, jedanaesti puta 5. Jednako lijep, jednako živ, jednako mučan i jednako mrtav.
Bože moj kako su teške riječi "Neka bude volja tvoja", kako je teško moliti "otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo. Moje sve molitve tu prestaju.
Sine moj, pojedinci me tješe i kažu da se nalaziš negdje na boljem mjestu,
ali ja sam mama tvoja i da je tako svi bi svoju djecu slali na to
dobro mjesto, i sigurno ni jedna mati nebi plakala i nesretna
bila.
Sine moj, neki mi kažu da moram oprostiti,
ali ja sam tvoja mati, i nemogu oprostiti a sigurno nikada zabo-
raviti. Oprosti im jer ne znaju što kažu, i bolje da neznaju jer
onda nisu upoznali ovu bol.
Sine moj, još je živo ono tvoje : "Mama, shvati ja sam sretan i zadoljan", ali jsam
nesretna jer te više nemam. Nesretna sam jer te nečujem, ne
vidim, ne ispunjavam tvoje želje i željice. Nema smisla života.
Bože moj, kažu mi da moram prihvatiti da je ovo volja tvoja, da ne smijem pitati
zašto ja, i zašto on i zašto baš meni, ali ja ipak pitam. Šta sam
ti učinila da sam to zaslužila.
Bože moj, učili su me da ne kažnjavaš, ali više nisam sigurna. Mislim da i ti više
voliš one koji ti daju desetke molitvi za neku želju, pa neka i to
bude moj grijeh.
Oj, živote ....... ... ... .. .... .......
Post je objavljen 05.07.2008. u 14:31 sati.