Danas mi te je žao. Danas bih te zagrlila mirišući s tvog vrata onaj parfem..za koji ni sada nemam dostojnu riječ. Bio je boje mog malog imaginarnog srca što sam ga spremila u kutijicu onaj dan...ali, nije mu tijesno.
Čini se da oboje odlazimo. Ružno smo se rastali i razmišljam..možda je baš moje zrnce pijeska u onom velikom pješčanom satu punom smiješnih ljubavi presudilo da vrijeme ide sporije..ili brže? Ne znam.
danas...danas...ponekad je samo lijepo sjećati se.
Sutra će me možda tražiti da zaboravim. Odbijam te smiješne prohtjeve...i pamtim crni kaput jednog davnog decembra dok oblačim bijelu haljinu od lana..
Kao što rekoh...bilo je to davno i bilo je za danas.
Post je objavljen 05.07.2008. u 13:10 sati.