KAD ČITATE MOJU PRIČU...UPALITE PRIJE PJESMU ISPOD SLIDEA....(SLAJDA)
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
Priča o njoj….
Najteži koraci, najteži trenutci, najteže minute…na putu kroz moje djetinjstvo.
Sanjala sam jedan san, bio je predivan, pun života, veselja i igre. Bilo je prelijepo…dok je trajalo…!
Odjednom, kao da se cijeli svijet srušio, okrenuo naopačke i kao da je došla velika bura koja ga je neprestano htjela uništiti.
Bilo je kao dan, kao prelijepi dan, no već sutra puhao je jak vjetar i htjela ga je opet uništiti.Za nekoliko dana popravilo se i tako nekoliko dana dok nije opet počelo.
Za nekoliko mjeseci….srušilo se, uništila ga je…!
Dani su prolazili, bilo je teško , ni veselja ni igre više nije bilo…prazan prostor…pitala je:
„zašto je to tako?“ zar baš nešto ne može biti savršeno!
To je bila ona, malena djevojčica kojoj zapravo u životu ništa nije nedostajalo, sve do tog dana kada su se rastali njeni roditelji, nije znala što bi, ni kuda bi, bila je izgubljena a nitko je nije razumio!
Kroz sve te bure prolazila je ona i imala je ne mogu reći loš život, ali nije joj bilo lako.
Prošla je ona sve to uz neke poteškoće…
Odrasla je u jednu tineđericu koja je bila puna mašte, ideja, bila je vrlo ljubazna i imala puno prijatelja.
Nekada se zapravo osjećala kao da nema ni jednog prijatelja, kao da je sama na svijetu.
Bila je ponekad razmažena, ali vrlo samostalna i sve je mogla sama, nikad joj nitko nije trebao.Kada je trebala sama nekamo poći, kada je išla u kupnju…sve je to obavljala sama, nitko joj nije trebao.
Dani su prolazili, osjetila je već što je to ljubav, ili možda zaljubljenost…našla je svoje srodne duše što se prijateljstva tiče, pronašla je prijateljice koje su je usrećile i koje su bile stalno uz nju.
Pisali su joj dečki, no ona ni jednog nije htjela.
U razgovoru sa drugim prijateljima, zaključila je i počela se pitati što se događa sa njom?dali je možda neka vrsta srama, ma nije…nikad nije bila sramežljiva što se toga tiče,, možda više malo povučena i ne kako se kaže „da se nabacuje bilo komu“…u sebi je uvijek skrivala nekakvu tajnu i kad je bila zaljubljiva nitko nije na nju obraćao pažnju jer nikad zapravo nije htjela reći što osjeća već je samo natuknula!
Nakon nekog vremena pitala se što li se sa mnom događa, možda sam stvarno izbirljiva kako ostali kažu, ili…ma nije znala…ali osjećala se kao da joj fali ono savršenstvo koje su imale cure oko nje, bar je tako mislila, jer nitko ne može biti savršen!
Kad je napokon našla jednog dečka s kojim je nešto i imala, i počelo joj je biti stalo do njega, čak kad bi birala između onog dečka u kojeg je već dugo bila zaljubljena izabrali bi ovog drugog dečka sa kojim se našla, do kojeg joj je počelo bit čak malo i stalo!
No, bilo je predobro da bi dugo trajalo kao i sve ostalo.
Povrijedila ju je ta osoba, povrijedila ju je njezina najbolje prijateljica, po 2. puta, ne ista prijateljica, ali po drugi puta bila je povrijeđena što se tog pitanja tiče…
Prvi puta kada je osjetila to na vlastitoj koži bila je povrijeđena, a kada se već i drugi puta to dogodilo, mislila je zašto uopće živi ako je nitko ne voli!!!!
Jednostavno to je bilo tako, nije se dalo ništa promijeniti i nastavila je dalje…!
Sve je bilo dobro , sve je super, no ona se ne osjeća dovoljno dobro, ne osjeća se dovoljno dobro u vlastitoj koži, uvijek osjeća neki sram , nema samopouzdanja jer možda čak i ima za to razloge!
Razmišlja opet zašto sam ja tu , zašto ja živim kad me nitko ne voli,kad ne mogu naći nekog dečka a da… ma nije bitno…!
Osjećala se očajno, pisala je nekada ljubavne priče, kad je ostala sama često je plakala, no njeni prijatelji su je voljeli.
Ponekad se osjećala jadno, među svojim prijateljicama koje su bile prelijepe, pametne, osjećala se ružno i glupo,osjećala se kao da je ovdje kao neki predmet kojeg ponekad kad ga zatrebaju iskoriste a kad ne trebaju ni ne gledaju ga.
Počela je cvjetati i ona misao da je više ni prijateljice ne vole, da je svi samo iza leđa ogovaraju, da joj ne žele nešto priznati u lice već govore sa strane drugima, nitko joj ne vjeruje i osjeća se potpuno izostavljeno..
koji je bio zapravo njezin problem…..NE ZNAM!!!!
PUSEK;-)....poz mojoj Kikici, MOnichici, Petri , Teici, Nini, Heleni,mojem društvu ....svim mojim medicinarima.....pusa
Post je objavljen 28.06.2008. u 13:21 sati.