Marketing
14-Love sick for Mina
Pogledala sam ga i pocela se smijati. Gledao me pomalo razocarano.
-A ti to ozbiljno?-upitala sam ga zavrsavajuci sa smjehom.
Kimnuo je glavom i nastavio iscekivati odgovor. Zeljela sam reci da. Zeljela sam ici na bal sa njime. Zeljela sam plesati u njegovom narucju. Ali moj ponos mi to nije dopustio. On nije Brian iz „Strange fruita“ da cu ga uvijek cekati.
-Ne.-odgovorila sam kratko i jasno.
Pocela sam skupljati stvari dok je on samo buljio u prazno. Osjecala sam se kao prva cura koja ga je ikada odbila, ali me to cinilo ponosnom barem na taj trenutak, iako sam znala da ce mi poslje biti zao. Skupila sam stvari i krenula prema izlazu.
-Black! Cekaj!-vikao je Aaron.
Nadala sam se da nece potrcati za mnom jer ne vjerujem da bi mu znala objasniti zasto sam rekla ne. Pogled sam usmjerila prema podu i gledala svoje zelene tockice na martama bas kao na kolodvoru onaj dan kad sam se oprostila od Regulusa. Zaletjela sam se u Ginny.
Danas stvarno nemam srece.
-Ginn! Bas tebe trebam!-rekoh joj te ju primih za ruku i povukoh na stepenice.
Okrenula sam se na izlazu iz knjiznice i vidjela Aarona kako stoji kod police i gleda.
-Iiiii???-upitala me Ginny znatizeljno.
-Ma nisam te dugo vidjela pa sam te se zazeljela.-rekoh joj prelazeci pogledima po portretima.
-Aha! Sigurno. Sta je bilo?-rekla je gledajuci me u oci.
-Tebe ne mogu prevariti jel da?-upitala sam ju te smo se pocele spustati stepenicama.
Nasmjesila se.
-Pa zar si stvarno mislila da ce ti ono upaliti? Sto je bilo?-upitala me i dalje smijeskajuci se.
-Da li ti ime Aaron Waters znaci nesto?-upitala sam ju na sto se ona samo nasmjesila.
-Visok, smeda kosa, jos tamnije smede oci?-upitala je.
-DA! Bas on!-rekla sam iznenadena njezinim odgovorom.
-Sta je sad napravio?-upitala me kao da to nije prvi put.
-Pozvao me na bal?-rekoh joj pomalo nesigurna.
-Na bal?!?!?!?? On?-upitala je zacudeno.
Sjele smo kod jezera.
-Aha.-rekoh joj potvrdno.
-Pa Bells, ne znam sta mu je. On je inace veliki zafrkant. A sto se tice cura, e pa tu je hmmm, kako da to ljepo srocim?-rekla je zamisljeno.
-Zigolo?-upitah ju.
-Ne bi bas rekla zigolo, vise zenskar. Ali nikoga jos nije zvao na bal.-odgovorila mi je.
-A bilo ih je prije?-upitala sam ju sarkasticno.
-Pa, bas i nije. Ali pustimo sad njega. Reci ti rade meni kako su nastale te tvoje tockice.-rekla je pokazujuci na moje zelene tockice na martama.
Flashback
Sjedila sam na prozoru svoje sobe u Kilkenny, u Irskoj. Gledala sam ljude kako dolaze svi u skupim vecernjim pelerinama i haljinama. Otac je opet imao svoj domjenak za vazne ljude sa kojima radi. Sisla sam sa prozora i legla na svoj krevet te u usi stavila slusalice i pustila „Strange fruit“. Zatvorila sam oci i izbacila sve misli iz glave.
„Crossing borders of innocence
Breaking down the walls of time
All over the world It's a happening
It's happening tonight“
Culo se iz mojih slusalica. Na vratu sam osjetila hladan zadah. Otvorila sam oci i vidjela Regulusa kako me gleda sa smjeskom.
-Dobro jesi ti normalan?!?! Prepao si me!-rekla sam mu te ga udarila sakom o rame.
Zagrlio me te smo se poceli smijati. Kosa mu je mirisala na mentol.
-Falila si mi Bellice.-rekao je te me poljubio u celo.
Zagrlila sam ga te stisla. Nisam ga zeljela pustiti. Zeljela sam ostati u tom zagrljaju. Zeljela sam se uvijek osjecati sigruno.
-Bella tvoj sam bez brige. Necu otic.-rekao je Regulus te me pogladio po glavi.
Nasmijesila sam mu se te ga poljubila u obraz.
-No hajde idemo sad ostvariti taj „All over the world tonight“-rekao je te se digao.
-A kako to mislis uspjeti?-upitah ga znatizeljena.
-Pa Bellica moja jedina, zavrsio sam sa skolom ove godine. Sjecas se?-rekao je te se nasmjesio.
Cvrsto sam ga zagrlila i zatvorila oci. Noge su nam se odvojile od tla, tijela su nam putovala vremenom i prostorom. Osjecala sam se kao da tonem sve dublje i dublje u bunar bez kraja koji se stalno suzuje. Nakon par sekundi tlo je opet bilo opipljivo nogama. Otvorila sam oci i vidjela sobu zelenih tapeta. Bili smo na Grimmauldovom trgu.
-Mozes me pustiti sada Bellice.-rekao je Regulus te me poljubio u celo.
Uvijek je pokazivao svoje emocije. Stalno mi je davao do znanja da me voli i da mu je stalo do mene. Ja ih nisam previse pokazivala. Nisam mogla? Nisam htjela? Samo bi presla preko njih. Kao da ne znace nista. Zalila sam zbog toga. Zeljela sam to promjeniti ali nikada nisam imala dosta hrabrosti za to.
Na njegovom stolu nalazila se slika njega i jos jednog decka izrazito crne kose te dubokih prekrasnih crnih ociju. Zlobno su se smjeskali iza kotlica iz kojeg se parilo.
Kraj slike se nalazila mala bocica puna zelene tekucine.
-Regulus, tko je ovo?-upitala sam pridizuci sliku.
-Severus Snape. Moj najbolji prijatelji.- rekao je zamisljeno.
Vratila sam sliku na njezino mjesto kraj bocice. Ali sam u tom trenutku prevrnula bocicu koja se odkotrljala te pala na pod izmedu mojih nogu te poprskala moje marte.
Sagnula sam se i pocela skupljati ostatke.
-Ne trebas to raditi Bellice, nije potrebno. Ne znaci vise nista.-rekao je te stavio svoju ruku na moje rame.
Digoh te se sjedoh na krevet koji je bio slican mome. Regulus je sjeo za stol i izvadio svoje pismo sa rezultatima OČI-ju.
-Reguluse...-krenula sam govoriti ali sam stala.
Pogledao me te se nasmjesio.
-Ja..-krenula sam ali sam opet stala.
Sjeo je kraj mene malo zabrinut. Nisam osoba koja ce nesto zadrzat za sebe. Uvijek kazem sve sto mislim, ali sada nisam mogla.
-REGULUSEJATEBEVOLIM!-rekla sam u jednom dahu i pogledala ga s nevjericom.
Nasmjesio se od srca i zagrlio me. Pogladio me po glavi. I dalje je mirisao na mentol. Obujmila sam svoje ruke oko njegovog tijela.
-Znam Bellice, znam.-rekao je sretno i ponosno.
„Crossing borders of innocence
Breaking down the walls of time
All over the world It's a happening
It's happening tonight“
Culo se iz mojih slusalica. Na vratu sam osjetila hladan zadah. Otvorila sam oci i vidjela Regulusa kako me gleda sa smjeskom.
-Dobro jesi ti normalan?!?! Prepao si me!-rekla sam mu te ga udarila sakom o rame.
Zagrlio me te smo se poceli smijati. Kosa mu je mirisala na mentol.
-Falila si mi Bellice.-rekao je te me poljubio u celo.
Zagrlila sam ga te stisla. Nisam ga zeljela pustiti. Zeljela sam ostati u tom zagrljaju. Zeljela sam se uvijek osjecati sigruno.
-Bella tvoj sam bez brige. Necu otic.-rekao je Regulus te me pogladio po glavi.
Nasmijesila sam mu se te ga poljubila u obraz.
-No hajde idemo sad ostvariti taj „All over the world tonight“-rekao je te se digao.
-A kako to mislis uspjeti?-upitah ga znatizeljena.
-Pa Bellica moja jedina, zavrsio sam sa skolom ove godine. Sjecas se?-rekao je te se nasmjesio.
Cvrsto sam ga zagrlila i zatvorila oci. Noge su nam se odvojile od tla, tijela su nam putovala vremenom i prostorom. Osjecala sam se kao da tonem sve dublje i dublje u bunar bez kraja koji se stalno suzuje. Nakon par sekundi tlo je opet bilo opipljivo nogama. Otvorila sam oci i vidjela sobu zelenih tapeta. Bili smo na Grimmauldovom trgu.
-Mozes me pustiti sada Bellice.-rekao je Regulus te me poljubio u celo.
Uvijek je pokazivao svoje emocije. Stalno mi je davao do znanja da me voli i da mu je stalo do mene. Ja ih nisam previse pokazivala. Nisam mogla? Nisam htjela? Samo bi presla preko njih. Kao da ne znace nista. Zalila sam zbog toga. Zeljela sam to promjeniti ali nikada nisam imala dosta hrabrosti za to.
Na njegovom stolu nalazila se slika njega i jos jednog decka izrazito crne kose te dubokih prekrasnih crnih ociju. Zlobno su se smjeskali iza kotlica iz kojeg se parilo.
Kraj slike se nalazila mala bocica puna zelene tekucine.
-Regulus, tko je ovo?-upitala sam pridizuci sliku.
-Severus Snape. Moj najbolji prijatelji.- rekao je zamisljeno.
Vratila sam sliku na njezino mjesto kraj bocice. Ali sam u tom trenutku prevrnula bocicu koja se odkotrljala te pala na pod izmedu mojih nogu te poprskala moje marte.
Sagnula sam se i pocela skupljati ostatke.
-Ne trebas to raditi Bellice, nije potrebno. Ne znaci vise nista.-rekao je te stavio svoju ruku na moje rame.
Digoh te se sjedoh na krevet koji je bio slican mome. Regulus je sjeo za stol i izvadio svoje pismo sa rezultatima OČI-ju.
-Reguluse...-krenula sam govoriti ali sam stala.
Pogledao me te se nasmjesio.
-Ja..-krenula sam ali sam opet stala.
Sjeo je kraj mene malo zabrinut. Nisam osoba koja ce nesto zadrzat za sebe. Uvijek kazem sve sto mislim, ali sada nisam mogla.
-REGULUSEJATEBEVOLIM!-rekla sam u jednom dahu i pogledala ga s nevjericom.
Nasmjesio se od srca i zagrlio me. Pogladio me po glavi. I dalje je mirisao na mentol. Obujmila sam svoje ruke oko njegovog tijela.
-Znam Bellice, znam.-rekao je sretno i ponosno.
End of flashback
-Ma to je duga prica.-rekoh Ginn te obrisah suze.
-Bellich? Jel sve ok?-upitala je brizno.
-Ma je. Samo se jos ne mogu pomiriti sa time da ga vise nema.-rekoh joj te se zagledah u jezero.
-Da nema koga Bellich?-upitala je zacudeno.
-Regulusa.-odgovorih joj kratko.
-A Regulus je?-upitala me.
-Zar ne znas?-upitah ju zacudeno.
Odmahnula je glavom.
Ispricah joj sve o Regulus i nasem odnosu. Ispricah i kako su nastale zelene tockice. Suze su tekle. I moje i njene. Zagrlila me te smo otisle svaka do svojih spavaonica.
U drustevnoj prostoriji na kaucu su zagrljeni spavali Starz i Nic, Sandy i Marius su bili u njegovoj spavaonici dok je Odin razgovarao sa svojom vranom. Sjela sam za stol i izvadila knjigu bezjackog pisca Oscara Wildea zvanu “Slika Doriana Graya“.
Iscitavala sam zadnju stranicu kada je nasuprot mene sjeo Odin. Podigla sam pogled sa knjige, pogledala ga pogledom sta-hoces-sada te se vratila citanju. Oci su mu bile sivkaste. Ne predivno zelene nego tuzno sive.
-Bella?-upitao je bojazljivo.
-Molim?-upitah ga glumeci strogocu.
-Ovaj, bi li mozda htjela prosetati do jezera?-upitao je nesigurno.
-Sad sam bila kod jezera.-rekoh te vratih pogled na knjigu praveci se da citam.
-Aha. Ok. A do vijadukta?-bio je uporan.
-I sta cu ja kod vijadukta?-upitah.
-A znas stvarno si nemoguca! Ja ti se pokusavam ispricati a ti mi ni za to nedas priliku. A ja sam isto glup sto se uopce pokusavam ispricati!-rekao je bijesno te izasao iz drustvene prostorije.
Gledala sam za njim u prazno. Bilo mi je zao. Imao je pravo. Trudio se. Ali ja sam ta koja uvijek komplicira sve.
-Mislim da bi trebala krenuti za njim.-rekao je Starz.
Promrmljah par rijeci za sebe a Starz me samo blijedo pogledao.
-Ha?-upitao je zbunjen.
-Mozda, ne znam, valjda.-rekoh mu.
Nasmijao se. Popela sam se po stepenicama te otisla u spavaonicu. Bila je prazna po obicaju. Iza ormara je stajala moja gitara. Moja najbolja prijateljica u teskim trenutcima. Izvukla sam ju te uzela u ruke i krenula prema vijaduktu.
-Ides za njim?-upitala me Nic.
-Noup, idem svirat.-rekoh te se nasmijah.
Uvjeravala sam samu sebe ne idem na vijadukt zbog Odina nego zato sto zelim svirati gitaru, ali nije mi islo. Nadala sam se da cu ga vidjeti. Nije ga bilo na vijaduktu ni njegovom dvoristu.
Sjela sam na klupicu gdje sam upoznala Katie, Jakea i May, na istu onu klupicu na kojoj sam sjedila kada sam markirala obranu od mracnih sila. Uzela sam gitaru u ruke i pocela prebirati po zicama te sam zasvirala poznatu bezjacku stvar „Stairway to Heaven“.
„There's a feeling I get when I look to the west
And my spirit is crying for leaving In my thoughts
I have seen rings of smoke through the trees
And the voices of those who stand looking“
-Znasi neki vjeruju da je on carobnjak koji se skriva.-rekao je Odin i prekinuo me u mom pjevanju i sviranju.
-Odine, zao mi je. Nisam ti dala priliku...-tu me prekinuo.
-Ne Bella, meni je zao. Ponio sam se kao kreten. Ti ces odluciti tko ti se svida. Ne ja. Oprosti mi.-rekao je te pogledao u pod.
Odlozila sam gitaru te ga pogledala. Polozila sam mu ruku na bradu te mu podigla glavu. Pogledao me. Suza mu je pala niz oko. Obrisala sam ju rukom te me on primio za tu ruku. Polagano sam primakla njegovu glavu svojoj. Zatvorila sam oci te priblizila svoje usnice njegovima. Prihvatio je te mi uzvartio jednako.
Nakon par minuta sam se odmaknula, otvorila sam oci i pogledala ga. Nasmijao se te ponovio prethodnu radnju. Uzivala sam u njegovim poljupcima. Bili su njezni i puni ljubavi. Iskreni.
-Odine, nije fer prema Mimy.-rekoh te se odmaknuh od njega.
-Ne Bella nije, ali nije ni prema nama. Dobro znam sto osjecas prema meni a i ti znas sto ja osjecam prema tebi.-rekao je te me primio za ruku.
-Ja...ne mogu Odine. Oprosti.-rekoh mu te uzoh gitaru.
Otisla sam prema sovinjaku. Nisam gledala hoce li me vidjeti koji prefekt ili Filch samo sam buljila u pod i zadrzavala suze da ne poteku. Spotaknula sam se te skoro pala pri ulazu u sovinjak. Otisla sam na vrh kule i sjela te pustila suze da teku. Uzela sam gitaru te opet krenula svirati. Ali to nije bilo sviranje. To je vise bio ispad bijesa, tuge i svih emocija skupa.
Netko se uzurbano penjao po stepenicama. Bio je to Aaron. Izgledao je zabrinuto i preplaseno. Zagrlio me.
-Psst, Bella. Ej. Sve ce biti u redu. Mir. Samo se smiri.-tjesio me.
Grlio me u svom narucju i smirivao. Osjecala sam se glupo. Dobila sam ono sto sam napokon htjela i na kraju pobjegla od toga. A sad placem kao malo razmazeno dijete koje nije dobilo igracku koju je htjelo. Odmaknula sam se od Aarona i obrisala suze.
-Oprosti.-rekoh mu.
-Nema veze Bells. Sve je ok.-rekao je te se nasmjesio.
-Hvala.-kazah.
-Na cemu?-upitao je.
-Na tome sto si tu.-rekoh mu te ga zagrlih.
-Nema na cemu Black.-rekao je te prosao rukom po mojim ledima.
-Aarone ja bi voljela ici na bal sutra sa tobom, ako nemas nekoga drugog u planu.-rekoh mu nesigurna.
-Naravno da nemam. Ti si bila rezerva.-rekao je te se nasmjesio.
Lupila sam ga sakom u rame. Krenuli smo se smijati.
-Waters! Svaka ti cast. Stvarno znas oraspolozit covjeka.-rekoh mu te ga ponovo zaglih.
-Ah Black, pa ipak sam to ja. Nego Bells kako cemo se pojaviti sutra?-upitao je.
-Ne kuzim. Kak bi se trebali pojaviti?-upitah ga zbunjeno.
-Black, pa to je bal pod maskama, zar si zaboravila?-upitao me te se poceo smijati.
-Iskreno? Da jesam. Oprosti.-rekoh te prodoh prstima kroz kosu.
-Pa necemo puno filozofirati, moze? Ja cu obuci crveno svecano odijelo slicno uniformi a ti obuci crvenu haljinu i problem rijesen.-rekao je zapovjedackim tonom.
-Okej, kako god ti zelis.-rekoh mu na sto se samo nasmijao.
-Black sta kazes da odemo na spavanje?-upitao je zijevajuci.
-Slazem se s vama gospodine.-rekoh te mu salutirah.
Uzela sam gitaru i pocela se spustati stepenicama, Aaron je zjevajuci hodao iza mene. Na stubistu smo se rastali.
-Laku noc Black!-rekao je.
-I tebi Waters!-odgovorih mu.
-I Bella ako te jos netko zajebe samo mi se javi.-rekao je nasmjesio se te me poljubio u obraz.
Drustvena prostorija je bila prazna. Nigdje nikoga sto je normalno za vrijeme koje je bilo. Sandy nije bila u svom krevetu pa sam iskoristila priliku i samo odlozila gitaru na njezin krevet te se prebacila na svoj.
~*******~
-Bella! Daj se probudi vise!-vikala je Sandy.
Razmaknula mi je zavijese i svijetlost me je zasljepila. Stavila sam jastuk preko sebe.
-Dobro Bella jel ti znas kolko je sati??-vikala je histericno Sandy.
-Ma joj Sandy, ajde nista vazno se nece desiti ako odspavam jos koju minutu.-rekoh joj te se okrenuh na drugu stranu.
-Bella! Proslo je 12! Moras se spremiti za bal! Moras meni pomoci da se spremim za bal! –vikala je zivcana nervozna i uzbudena.
-Dobro, dobro.-s negodovanjem sam se ustala.
Otisla sam do kupaonice da se osvjezim i osposobim za nesto.
Drustvena prostorija je bila puna cura koje su isprobavale haljine i radile zadnje probe prije svega. Popela sam se u spavaonicu gdje je sjedila Sandy. Na sebi je imala crnu usku haljinu u stilu koktel haljina.
-I sto sad treba napraviti?-upitala sam ju jos uvijek umorna.
-Treba mi zalizati kosu i staviti ju u savrsenu pundu, i ne pokusavaj magijom jer nece uspjeti, treba mi istaknuti oci i usnice povecati a opet ne previse.-rekla je sve brzo naredivackim tonom.
Zijevnula sam te iz njezinog kovcega izvadila malu toaletnu torbicu punu bezjacke kozmetike.
Pocesljala sam joj kosu i skupila je u rep. Nakon toga sam prosla po njoj nekom sljokicastom ljigavom ljepljivom tekucinom, ali ni to nije zadrzalo kosu na kupu te mi je dodala neki sprej koji je u pocetku mirisao ali poslje sam se pocela gusiti od njega. Nakon sto joj je kosa bila fiksirana u repu, napravila sam joj klasicnu pundu. Inace bila bi gotova sa njom za 15 minuta da se Sandy nije stalno meskoljila i popravljala haljinu. Tako sam joj pundu radila 45 minuta te sam ju jos 25 minuta fiksirala sa tom bezjackom kozmetikom. Sminkanje nije proslo nista bolje. Pokusala sam joj nanjeti olovku ali joj je oko stalno suzilo tako da je to bilo teze nego sto sam ocekivala. Na jedno oko sam potrosila 15 minuta. Maskrau smo stavile brzo jer joj to nije bio problem. Najveci problem je bio povecati usnice. Nije zeljela koristiti magiju za to jer ne vjeruje da bi dobro proslo pa se odlucila za konbinaciju ruza i sjajila, samo sto nije mogla odluciti kojeg. Na kraju je stavila samo crveni ruz.
-Bella!!-viknula je Sandy.
-Sto je? Sto ne valja?-upitala sam ju.
-Nista. Savrseno je Bella! Hvala ti.-rekla je te mi pohrlila u zagrljaj.
-Nista nista, samo me nemoj ljubiti da se sminka ne razmaze.-rekoh joj na sto se udaljila i nasmjesila.
Zahvalila mi je jos jednom te otisla.
Iz ormara sam izvukla crvenu haljinu sa naboranim zadnjim dijelom i gornjim dijelom stisnutim kao korzet. Obukla sam ju. Osjecala sam se kao neka daleka grofica ili kao Drakulina nevjesta. Kosu sam nakovrcala carolijom te ju podigla. Sminku ni bilo kakve druge preparate iz bezjacke kozmetike nisam koristila nisam smatrala da su potrebni.
Krenula sam se spustati stepenicama. Haljina se vukla za mnom. U drustvenoj je bila Katie sa nekim plavokosim deckom. Bila je obucena u savrsenu bijelu haljinu a on u isto takvo odjelo. Lice im je bilo potpuno bijelo jedino su usnice bile crveno istaknute i oci. Izgledali su kao porculanske lutke.
Genzy je stajao sa Ginn i jos nekom crvenokosom curom kraj portreta. Bili su “devil family“. Genzy je bio vrag, crvenokosa cura vrazica, a Ginn je bila mali vrazicak.
-Stefane! Kako mozes? I ti Ginn mu pomazes! Kad Diyala cuje za ovo...-zezala sam se jer nisam poznavala curu koja je bila sa njima.
-Mala, Diyala sve zna!-rekla mi je crvenokosa cura.
-A dobro, ako ona nema nista protiv nemam ni ja.-rekoh te se nasmijah.
-Mala ja sam metamorfogus.-rekla je Diyala i polako je pocela zvucati kao ona.
-Pardon nisam znala.-rekoh te smo se svi poceli smijati.
Krenuli smo prema velikoj dvorani. Njih troje je uslo unutra a ja sam stala kraj vrata i pogledom trazila Aarona.
-Mene trazis?-upitao je decko duge smede kose.
Na sebi je imao staru vojnicku uniformu crvene boje koja je jako pocjecala na svecano odjelo i crne hlace. Izgledao je savrseno.
-Aha!-rekoh te progutah slinu.
Nasmjesio se.
-Bella izgledas predivno.-rekao je te me poljubio u obraz.
-Prije nego sto udemo, koga mi predstavljamo?-upitala sam ga.
-Ti, draga moja, si Mina, a ja sam Dracula.-rekao je te stavio ruku ispred mene.
-Hocemo li uci?-upitao je a ja sam prihvatila njegovu ruku.
Dvorana je bila sva bijela i puna leda. Izgledala je kao staklena dvorana nekog starog dvorca u kojemu je normalno da se balovi odrzavaju svaki vikend. Lagana glzaba je svirala i svi su plesali.
Medu plesnim parovima bili su May i cini mi se Jake, ali nisam bila sigurna. Bili su Romeo i Julija. Predivno su izgledali.
Mimy je bila andeo smrti. Imala je crna krila i ljepu crnu haljinu na cizme slicne martama a Odin je imao svoj crni kaput, marte i ista krila kao Mimy.
Helena i Morbus su bili Anthony i Johhanna. On je imao mornarsko odijelo a ona ljepu krem haljinu.
Aaron me povukao te smo i mi zaplesali.
zadnji post prije pocetka nove skolske godine. mozda i napisem koji preko ljeta javit cu vama, javljajte mi za postove sve jedno. citat cu ih koliko cu stici.
...ljubim vas i grizem...
...ljubim vas i grizem...
Post je objavljen 25.06.2008. u 22:51 sati.