Nekak si mislim da je grad stvoren za ljude. I selo. I zaselak. Isto kak je i država stvorena zaprav da služi da se ti isti ljudi ne pokoljeju do te mjere da ostane zadnji pa da više taj zadnji nema kaj klat. Dakle, mislim, da to ste odmah shvatili, kak je i trg naše raskopane metropole napravljen za ljude. Penzići bi na njemu trebali okidati na politiku, puce, ženske i babe zasesti u prolazu s placa do doma,trudnice se odmarati na drvenim klupicama, deca bi trebala naganjati golubove, studoši samozatajno pljugati i čekati se međusobno na dva, tri za to fino naštancana mesta, a tam negdje pri stanici za zapad uvaženi pjesnik češnjaka trebal bi uvaljivati svoju uspješnicu "Češnjak i Češnjakica zaljubljeni par". Al nije tak. Trg nam je kaj gola rit. Sad kad su skinuli cirkuske pivske šatore i doslovno. Zagrepčanke i Zagrepčani prolaze nekak brzo, neki u banku, neki na plac, neki zastanu i to većinom jer čekaju tramvaj, no rijetko ćete zateći penziće kak skidaju vladu. I pijanci su u brzom prolazu kao da su izdresirali želudec da se istrese na nekom manje ćelavom mjestu. A hlada nema. Po zimi je hladno, po ljeti je vruće. Narod čeka tramvaje na suncu. Ošamućen i zapečenih glava jedva čeka uletjeti u svoj tramvaj i napustiti svoj trg. Ni tende, ni drveta, ni ptičice. Brisani prostor. Čudi me kaj se već Luki di Oman ni pobunil oko sudbine konja bana, čudi. Život nekad privlačnog trga izmjenjuje se u ciklusima brisanog prostora i cirkuskih priredba. Trg više nije okupljalište već prolazište. Zastaneš li na njemu moraš kupiti skupu i većma neukusnu kavu. Il bu te pekla ćela il novčanik. Nema majci besplatnog i bezopasnog zastajkivanja. A o Kvatriću, koji bi iznenadio i posadu Enterprisea i da ne govorim bez obzira što se vrlo često pitam ne vlada li to mojim gradom neka cvičekom razveseljena družina rasnih Klingonaca.
Post je objavljen 25.06.2008. u 00:56 sati.