dok sunce me kupalo kapima smole
umro je jedan mrav
slučajno ga zgazih
u lamentiranju
pred lepezom
h... h... h...
il’ pred kime već...
nije zaboravio
mrtvog k’o riječ što živi na papiru
dok sunce me kupalo kapima smole
vukao ga drugi
ogledajuć’ se naokolo
iz mojih kapi
za...
h... h... h...
vidjeh mu dahtave oči
al’ zalud
ništa više nije
moja je terasa jantarna
iščezli su mravinjaci
Post je objavljen 24.06.2008. u 20:54 sati.