Marketing
minus i plus
prevruće je, nikamo ne idem, nezadovoljna sam svim i svačim, a najviše sama sobom
ne radi se, sve ležerno, polako, kako tko hoće, prošla škola, a i koljeno
sutra je Dan državnosti, je li se to čestita? tko? kome? znam da će položiti vijence pred neke spomenike.
sjetim se Zdravka. išli smo skupa u osnovnu. bljedunjav, plave, blago kovrdžave kose, krhke građe. odrastao u vrlo siromašnim uvjetima, bez oca, kao jedno od četvero djece. nije bio briljantan učenik, ali nije išao ni na popravke. bili smo gotovo prvi susjedi dok nisu dobili "stan solidarnosti" i preselili se u drugi kvart. nakon osnovne nisam ga baš viđala. do početka rata. došao je nešto kod moje bake, a bio je u policijskoj uniformi, gotovo ga ne prepoznah. lijepo mu je pristaljala. odrastao muškarac, al još uvijek plahog pogleda. posttraumatski stresni poremećaj natjerao ga je nekoliko godina kasnije da digne ruku na sebe.
trudnice ne idu na sahrane, pa sam njegovu preskočila.
Zdravko, čestitam ti Dan državnosti i nek ti je laka hrvatska zemlja!
Post je objavljen 24.06.2008. u 15:07 sati.
