“Svi mi koji zagrizemo malo jače u ovaj šušur zvan sport, unaprijed se pretplaćujemo na suze. I radost, naravno. Ali tugu definitivno. Kako ono kažu, i bogati plaču. Ili da se bolje izrazim i najveći plaču.
Kako oraspoložiti sportaša nakon poraza? Kako mu objasniti da će biti još prilika, da je ovo samo još jedna prepreka i test. Kako ga utješiti kad i on sam zna da nema nikakve garancije da će sljedeći put bit bolje... Sve ono što si priželjkuje može biti još godinama daleko. I što mu onda reći? Nemojte se ni truditi... Njegovu bol samo vrijeme može ublažiti, a oni veliki porazi ostavljaju neizbrisive ožiljke.
Ono najgore je ipak samoća. Ne, njemu ne treba društvo ni rame za plakanje. On je dao cijelog sebe u samo jedan cilj, on je pobjednik ili gubitnik, njemu se piše pored imena. Nitko drugi umjesto njega neće moći povratiti motiv za ponovni pokušaj. Sve mora sam. Opet i opet. I zato je večeras on Pale sam na svijetu.
Blanka Vlašić
Post je objavljen 24.06.2008. u 13:20 sati.