Marketing
I'm forever blowing bubbles.Pretty bubbles in the air.They fly so high.Nearly reach the sky.Then like my dreams;they fade and die.Fortune's always hiding.I've looked everywhere.
Stanje srece nastupa kratko, zbog dugo zeljenog filma/konacno pogledanog filma: Huligani :)
Nemogu spavati. Pisem post. Blog vise nije u dodiru s nicijim ocima, pa je to smatram znakom kako je vrijeme da se otvorim. Da napisem koju pametnu recenicu koju bi mozda netko mogao razumjeti... Vani je jednako vruce. Nemogu disati. Niti sa jednog prozora ne dopire svjetlost. Ali ne bojim se, nema vas, nemam se koga bojati. Moj strah trenutno je usmjeren samo na jednu stvar i to nisu bube!
Svima je skola gotova, mucili su se cijele godine i pakao je zavrsio. Za mene pakao te pocinje. Prijemni. Smijala sam im se, svima. Nisam skoro nista radila, a prosla sam jako dobro. Iznad svojih ocekivanja s obzirom na ulozeni trud koji je bio usmjeren samo prema odabranim predmetima... Zasto se nisam malo vise potrudila? Zasto sam bila toliko lijena kada sam znala koliko mi malo treba da dodjem do zeljenog cilja? Znala sam da ce mi sada biti zao, i zao mi je, ali
u tim trenutcima me bolila briga za sve. Sama sam si kriva. Opet samo razocaranje. Oci su zamucene i sirom otvorene. Nemogu spavati.
Ovo definitnivno nemogu nazvati boljim periodom, boljim razdobljem moga zivota. Poceli su praznici, a jedino sto sam do sada postigla jest razocaranje. Razocarana sam jer su drugi razocarani u mene. Kaze da je razocaran u mene... Opet sam jedina kojoj je stalo, a nesvjesno me odguruje. Lazem. Svjesno to radi. Jos uvijek neznam ralozg. Nemogu ga sama dokuciti, a on mi nece pomoci, nece mi nimalo olaksat situaciju i reci zasto sam razocaranje... Oci su i dalje sirom otvorene. Jos uvijek nemogu spavati.
Been livin in a fantasy without meaning, it's not okay I don't feel safe. Left broken empty in despair wanna breathe can't find air. So much more I have to say, help me find a way. And I wonder if you know how it really feels to be left outside alone...
U subotu sam shvatila koliko sam naucila iz nekih svojih postupaka. Naravno, iz nekih nisam naucila bas nista, ili mozda sama sebi ne zelim priznati da jesam pa zivim u u vjerenju da nisam... Sigurna sam da nisam sigurna. Ali dobro, necu sad zakomplicirati stvar. Neke greske u zivotu se stvarno moraju dogoditi jednom kako se vise nebi ponavljale. Kazu da se na greskama uci, ali nitko ne naglavi ono VLASTITIM. Mislim da je bit te izreke bas u toj rijeci. Sumljam da cu ista nauciti iz tudje greske, znatizeljna po prirodi, i zelim sve osjetiti na svojoj kozi. NIje najbolje rjesenje ako gledamo trenutno, zapravo nie uopce rjesenje, ali ako gledamo dugotrajno, za cijeli zivot... Zapravo sam samo htjela reci da mi je drago sto znam svoju granicu, da ucim na svojim greskama, imam umjerenost u cemu je ona vazna i znam se drzati obecanja. Pogotovo onih koje obecam najblizima. Sad moram spavati. A nemogu. Oci... Izmorena od bolesti i ne spavanja i jos uvijek nemogu zaspati. Oci su otvorene, nemogu ih zatvoriti.
pocela pisati u 02: 21, cekala s objavom do 03:21
by Bubu ***
Post je objavljen 24.06.2008. u 02:21 sati.