-Luc, nemoj plakati! On doista nije vrijedan toga!-govorila sam riječima punih nade i uvjerenja svojoj najboljoj frendici, koja je ispuštala biserno sjajne suze.
-Imaš pravo Nessa, nije vrijedan-kroz plač je izrekla Luc, te rukavima svoje svilene majice obrisala suze. Uzela je svoju prenatrpanu torbu knjiga, te krenula prema dvorcu.
-Čekaj Luc, hoćeš li da ti pomognem sa knjigama?-upitala sam, te pohitala prema njoj.
-Ne treba mi nikakva pomoć…stvarno-ljutito je rekla Luc.
-Ali…-
-Slušaj, ja ne trebam ništa od tebe, razumiješ?! Pa što ako me tvoj brat varao?! Koga je to briga osim mene, zar ne?! Nikoga! Nikoga nije briga što ću zbog toga plakati cijele noći, zato što ću zbog toga zamrziti cijeli svoj život…ali to nikoga nije briga! Znaš zašto, Nessa? Zato što mene nikad NITKO nije volio. Ja niti ne znam što je ljubav! A ti jedno razmaženo derište, nikada to nećeš moći shvatiti!-derala se Luc, te uzela svoju torbu i bijesno krenula prema dvorcu.
-Luc, kako takvo nešto možeš reći?-upitala sam, te ispustila suzu, za koju nikad ne bih pomislila da ću je ispustiti zbog moje najbolje frendice.
-znaš kako mogu?! Lijepo! Ti si jedno malo trooko djevojče, koje misli da je centar svijeta zato jer ju otac ne voli! Pa što?! Moj otac je lud, i završio je na St.Mungu, a mama više nikad neće htjeti razgovarati sa mnom! A znaš li zašto? Jer mi tvoj dragi braco nije muž, ili takvo nešto, kako bi vratila ugled svojoj obitelji! Eto kako ti to mogu reći!-bijesno se zaderala Luc, te se zacrvenila u licu od ljutnje. Još ju nikad nisam vidjela u ovakvom stanju.
-Molim? Luc, mi smo najbolje prijateljice…-
-Jake najbolje frendice!-frknula je Luc.
-Znaš što? Ja mislim da si ti ljuta na mene, samo zbog toga što je meni Draco brat! Pa što onda? Nisam mogla birati tko će mi biti brat!-rekla sam ljuta. Ona je i dalje bivala pakosna.
-Mogla si me barem upozoriti…-
-Upozoriti na što? Da je stalno sa Elberth? Oh, da! Tko ti je to bio ponavljao milijun puta na dan? JA! Tko je jedini ostao uz tebe kada ti se išta dogodi? JA! Jesam li ti odmah rekla što se dogodilo? JESAM! Ti me nemaš za apsolutno ništa okriviti!-zaderala sam se. Znala sam da sam samo pogoršala situaciju. Njoj se opet zasjajiše oči. Ne znam jeli to bilo od suza, ili je to bilo od njenih prelijepih plavih očiju. Okrenula se, i velikim i brzim koracima je napokon ušla u dvorac, bez i jedne jedine riječi.
******
Subota, 31, utakmica sa Hufflepufima
******
-Još ne mogu vjerovati što se dogodilo!-bijesno je rekla Nell. Koračale smo prema Metlobojskom igralištu, u uniformama za utakmicu. Snape nam je ipak dopustio da se održi utakmica, ako bude završila prije osam.
-Ni ja!-rekla sam, te pogladila svoju najdražu metlu Vatrenu munju.
-Luc nije izlazila već dva dana! Profesorica McGonagall mi je rekla da ju boli glava…moš mislit!-ljutito je izvalila Nell, te je svojim novim plavim Reebook tenisicama udarila u zid.
-Što misliš? Hoće li se pojaviti na utakmici?-upitala sam. Krpa za glancanje mi je pala na pod.
-Naravno da hoće! Luc bi svašta propustila u životu…ali metloboj nikad! Pogotovo sada, kada te mrzi, i želi te uništiti pod svaku cijenu-sarkastično je izvalila Nell, te se nasmijala.
-Ha-ha, vidiš kako se smijem-rekla sam pesimističkim glasom. Ja i Nell taman smo ušle u svlačionicu, kada je iz kabineta za kapetana momčadi izašao Harry.
-Vas dvije opet kasnite…-rekao je ljutito.
-Harry, mi stvarno…-započele smo.
-Ne samo da niste dolazile niti na tri probne utakmice ovaj tjedan, nego i kasnite 2 minute na ovu utakmicu.
-hajde Harry, baci nas u zatvor-rekla sam ljuto.
-nisam tako mislio…-rekao je sa nelagodom.
-Naravno da nisi mislio! Mi imamo važnijih svari od tvojih prepucavanja, tko je glavni! Inače, utakmica je mogla počet još prije 15 minuta, da nas nisi sada zaustavio!-rekla sam, te krenula prema izlazu. Primjetila sam da i svi ostali idu za mnom. Vidjela sam da Harry nešto dobacuje Nic preko uha, tipa «tipična Malfoyka» na što ga je ona opalila po ruci. Napokon smo izašli na teren. Na stotine navijača bilo je na navijačkim klupicama, i deralo se i navijalo. Na moje iznenađenje, Luc je bila tamo…na mjestu tragača. Izgledala je skroz čudno. Njezina inače uvijek počešljana i uredna kosa, sada je bila razbarušena, i svezana u rep. Njezine inače bistre, modre oči, sada su bile polu-krvave. Njezino je lice, koje je uvijek sređeno do beskrajnosti, sada bilo razmazano maskarom. Kada sam se uspela na metlu, samo mi je dobacila ubojit pogled, te odvratila. Utakmica je napokon počela. Komentator je bio iz Slytherinskog doma, tj. Starz Skrable, što po meni i nije bio najpametniji potez profesorice McGonagall, koja ga je tu smjestila. Starz nije u nikojem slučaju shvaćao Metloboj, ali bio je dobar prijatelj, pa mu se sve prašta.
-I utakmica je krenula. Evo, naša dva najpoznatija tračara kreću u potragu za Zbrčkom-zaderao se Starz na mikrofon. Čuo se glas profesorice McGonagall koja mu je dovikivala, -Ne tračare, tragače! I ne Zbrčke, nego Zvrčke!-
-Oprostite profesorice, moja greška-ispričao se Starz. Ja ga i nisam previše slušala. Nije mi bilo do toga…pokušala sam se skoncentrirati na loptu…i primijetila sam se da jedan od Hufflepufskih napadača prilazi meni. Lopta je prilazila…kretala je na lijevo…krenula sam za njom…ali, brzim zamahom je ipak skrenula desno.
-Hufflepufi su zabili gooooooool!-zaderao se Starz-10:0 za Hufflepuf. Nell mi je prišla sa metlom.
-Nessa, što se dogodilo? U 6 godina igre sa tobom u Metloboju, ti nikad nisi dobila gol!-rekla je pomalo ljuto.
-Ne brini…neće se više dogoditi…nadam se…-rekla sam ljuta na sebe.
-I ja se nadam-rekla je Nell, te se vratila na svoje mjesto lovice. Starz je i dalje brbljao na mikrofon:
-jooooj, kako je ovo dosadno! Profesorice, moram li ja ovo?-upitao je Starz na mikrofon, te mu je iste sekunde profesorica McGonagall ošinula ubojit pogled.
-Samo šala učiteljice-nasmijao se Starz.
-U svakom slučaju, Nell ide prema golu, uzima loptu..ili kako li se već to zove…i kreće prema golu…ups to sam već rekao..no svejedno…i gađa…i…i čisti promašaj! Oh Nell, što ti se desilo?-upitao je Starz.
Nell se vratila natrag meni.
-Izgleda da nam obijama danas ne ide…-tužno je rekla Nell.
-Aha…-odvratila sam joj.
-Pazi, utakmica nije ni počela, a već gubimo 10:0…-šaputom se oglasila Nell.
-Da…Nell, mislim da je u pitanju psiha… gle ako smo obje povrijeđene, ne možemo se skoncentrirati na metloboj…i imam samo jedan prijedlog…dajmo sve od sebe, i ne dajmo da nas ovo sa Luc uništi-rekla sam te se bacila na loptu, koja je skoro ušla u gol.
-Važi-rekla je te krenula igrati.
Utakmica je završila dva sata kasnije. Ja više nisam primila niti jedan gol, ali je Luc uhvatila zvrčku, pa je rezultat bio 160:170. Jedva smo pobijedili. Svi su bili slavili, naravno, osim mene. Tek sam sada shvaćala da sam zbilja JA razmaženo derište. Kako Luc nisam shvaćala ranije? To zbilja nije bilo fer od mene…još ovo sa Dracom…stvarno mora da je u groznom stanju…odlučila sam joj se ispričati, i pokušati izgladiti stvar. Prilazila sam hodniku na kojem je ona pričala sa nekom Hufflepufkom, koju nisam poznavala. Približavala sam joj se. Čim me je ugledala, rekla je nešto Hufflepufkoj, pa krenula u suprotnom smjeru od mene. Ja sam potrčala prema njoj. Ona je i dalje radila divovske korake prema svojoj spavaonici, mislim.
-Luc, stani!-povikala sam, ali ona se pravila da ne čuje.
-Luc, želim se ispričati!-zaderala sam se. Ona je i dalje koračala prema svlačionici.
-Luc…ja zaista jesam razmaženo trooko malo čudovište, koje doista ne razumije nikog osim sebe! Doista mi je žao, i želim se iskupiti! Sve ću učiniti!-zaderala sam se. Luc je naglo stala. U jednom mahu se okrenula. Vidjela sam da to nije ona. Zapravo, bila je ona, ali joj je lice bilo zamazano maskarom i šminkom, i u očima joj se vidjelo da nije dobro. Po pogledu bih zaključila da će se svakog trenutka srušiti u nesvijest. Nisam mogla vjerovati prizoru. Teško je disala. Prilazila mi je.
-Mislim…da ti…opraštam…-rekla je, te se srušila na pod. Potrčala sam prema njoj. Brzo sam joj pogledala puls. Nije ga bilo. Luc je umirala…i za sve sam ja bila kriva.
-Luc…ne! Nemoj molim te! Molim te, nemoj umrijeti! Trebam te, ne mogu živjeti bez tebe!-derala sam se…ali me nitko nije mogao čuti. Vidjela sam jednu crnu priliku iza ugla hodnika, kojoj su očito ispale knjige, pa ih je spremala natrag u torbu.
-Je li itko ovdje?-derala sam se.
-Nessa, ja sam! Što se dogodilo?-vidjela sam crnu priliku koja je trčala prema meni. Sada sam je prepoznala…bila je to Nic.
-Nic, brzo zovi Madam Pomfrey! Luc se srušila na pod! Molim te požuri-plačući sam se derala, te je Nic ispustila torbu, i najbrže što je mogla, potrči prema bolničkom krilu.
Eto moji najdraži hpff-ovci, evo vam postek koji ste toliko dugo čekali…ljudi, bolesna sam, pa mi i nije ispao onako kako sam željela…=)
Ma evo…ja sam zadovoljna….ali na vama je da mi kažete kritike, koje ću ja spremno dočekati…LoLek
Ne spominjete se svi…ali hoćete…=-)
Evo, sada će biti češći postevi na mom hpff-u..obečajem…
iiiii…mislim da je to to….
Sve vas volim i ljubim
Vaša Nessa
Post je objavljen 23.06.2008. u 13:17 sati.