Svima nam je zacrtan put života.
Još od onog trena kad smo se rodili.
Taj put ne mora biti dobar, naprotiv može biti užasan. Ali i taj put ima svoj smisao. Taj smisao može biti dobar ili loš. Normalno loš put je loš put, ono je ograničeno za razliku od dobrog.
Ali začuđujuće je kako oba smisla upotpunjuju čovijeka, no ne na isti način.
Hmm...smatram da jedan put ima svoje granice? Što vi mislite, koji?
GOTOVO sve ima svoje granice, ali ne sve.
Neki ljudi prolaze na oba puta. To njet dobro. No nećemo sad o njima...
Znači taj "put života" je zapravo naša sudbina.
Al' onda ljudi kažu sudbinu sami krojimo. I to je istina. Jer onaj put života na koji si, svojim rođenjem, kročio može se promjeniti. Uvijek.
Ali to je teško, puno volje treba....lakše je ostati na onom putu koji ti je neko drugi već iskrojio.
Mislim zašto bi uopće mjenjao svoj život kad je lakše samo nastaviti?
Oba puta ispunjuju, ne?
...
Danas idem u Njivice. Budem tamo do petka. Onda podjela svjedođbi i službeni kraj, the end od osnovne škole. Buahahahaha...
Ajde ljudi.
pozdrav.
Post je objavljen 23.06.2008. u 11:46 sati.