Marketing
Coppélija na Montmartreu
U subotu, 21. lipnja u 18,00 sati i ponedjeljak 23. lipnja 2008. godine u 19,30 sati u baletu Coppélia na Montmartreu po glazbi Léa Delibesa i libretu, koreografiji i režiji Yourija Vŕmosa, premijerno izvedenom 27. listopada 2006. godine, uz baletnu prvakinju Mirnu Sporiš u ulozi Swanilde, u ulozi Franza nastupit će baletni prvak George Stanciu, koji je u toj ulozi nastupio i na premijeri.
U ostalim će ulogama nastupiti Nicolae Vasc (Coppelius), Alen Gotal (Hans) i Andrej Barbanov (Šef policije). Orkestrom će ravnati Miroslav Salopek.
Scenografkinja je Dinka Jeričević, kostime je kreirala Dženisa Pecotić, oblikovatelj svjetla je Klaus Gärditz, asistenti koreografa Yoyce Cuoco i Uwe Schröter Baletni majstori su Suzana Bačić, Mateja Pučko-Petković i Ilir Kerni, suradnica scenografkinje Marta Crnobrnja, a kostimografkinje Emina Tataragić.
Suvremeni balet Coppélia na Montmartreu Yourija Vŕmosa nastao je prema klasičnom baletnom djelu Coppéiji Léa Delibesa, a prvi put je izveden 1982. u Münchenu. Klasična Coppélia praizvedena je 1870. Prvu Coppéliju zagrebački je Balet izveo još 1895. godine u koreografiji Otokara Bartika pod ravnanjem Emanuela Picherta, s tadašnjom primabalerinom Emmom Grondonom u ulozi Swanilde. Uz Adamovu Giselle, najpoznatiji i najčešće izvođeni francuski balet, u prošlom je stoljeću doživio mnoge prilagodbe i adaptacije.
Stoga ne čudi što je i Vŕmos, nakon drugih klasičnih baletnih djela, posegnuo za pričom koju smješta u kultno sastajalište umjetnika i boema, na pariški Montmartre.
Genijalni pronalazač i lutkar Coppelius, koji zna oživjeti svoje lutke, u ovom Vŕmosom baletu postaje usamljen ekscentričan umjetnik očaran mladošću i ljepotom dražesne Swanilde, djevojke Franza, mladića iz njegova susjedstva. Većinu slobodnog vremena Coppelius provodi u zloglasnom noćnom lokalu u kojemu se okupljaju ljudi sumnjiva morala kako bi uživali u can–canu, plesu koji se smatra nepristojnim i koji je policija zabranila. Jedan od posjeta noćnom klubu završava policijskom racijom i Coppeliusa od kazne spašava njegovo slikarsko remek-djelo, portret prelijepe Swanilde, koji sudski činovnici i bijesna gomila željna linča pronađu u njegovu ateljeu.
KRITIKE: brzo, duhovito, poetično, razumljivo i blisko
U osvrtu na premijeru Večernji list ističe da na pozornici zagrebačkog HNK caruje šarena i vesela „Coppelia na Montmartreu“... Vamos kreira prostor za suvremeni plesni mjuzikl i posvetu legendarnom Montmartreu. Role mladog zaljubljenog para otplesali su Pavla Mikolavčić kao zaigrana Swanilda, te iskusni George Stanciu kao ljubopitljivi Franz. Hans Alena Gotala bio je uvjerljivo napastan, a Coppelius Nicolaea Vasca primjereno kontemplativan neshvaćeni umjetnik.Vamosova vizija zahtijeva superiorno uvježbane plesače klasičnoga baleta koji mogu iznijeti brzinu, preciznost i naglašene pokrete ruku i ramena, ali i vrlo uvjerljive glumce.Koreografija zadire duboko u prostor, što je osobito vidljivo u prizorima veselja, a gledatelj pozornost uvijek može usmjeriti na neku od sitnih duhovitosti kojima je Vamos „začinio“ svoju „Coppeliju“. Vrhunac je baleta scena u Moulin Rougeu kad oslobođeni entuzijazam ansambla potiče publiku na razdragano skandiranje u ritmu kankana.
Vjesnik u tekstu pod naslovom "Novo lice Coppelije" (kritika u PDF-u) ističe da je koreograf Youri Vamos živom, duhovitom i dinamičnom igrom razigrao velik baletni ansambl. Plesači u glavnim ulogama istakli su se plesačkim majstorstvom i glumačkim izrazom. Burno odobravanje publike tijekom izvedbe, a naročito na kraju, bilo je veliko priznanje ovoj uspješnoj predstavi u kojoj se dobro zabavljao čitav ansambl Zagrebačkog baleta, zaključuje Vjesnik.
Vijenac ističe da Vŕmos nije buntovnik koji dubinski problematizira temu, nego zaljubljenik u glazbu i ples, koji uz dolično poštovanje poznati balet osuvremenjuje u smislu dinamike scene i logike radnje. "Naime, njega očito zanima balet kao kazalište, brzo, duhovito, poetično, koherentno, razumljivo i blisko. I – zabavno, što je dosta bitna stavka za žanr komičnoga baleta.Suprotstavljeni po pitanju društvenog statusa i morala (u čemu i jest zaplet priče) likovi su izjednačeni u dobrohotnoj karikaturi, plesu obilježenu glumom koji nosi i emociju i dramatiku.
Tehnički gledano, Franz i Swanilda imaju prostora za svoje varijacije, koje kreću od poznatih i zahtjevnih klasičnih figura, ali se rješavaju, ili naglo prekidaju, na neobične načine, u promjenama kvaliteta pokreta i raspoloženja, ili kao rezultat nespretnosti, ali se i stalno isprepleću s općom dinamikom scene, gradskom ili barskom vrevom. Zagrebački balet zaigrao je vedro i srčano, glumački izražajno i plesno sigurno. Scena Dinke Jeričević, u rasvjeti Klausa Gärditza, nedjeljiv dio baleta, šarmantna, razvedena, precizna u informaciji i brza u promjenama prostora radnje: ispred i unutar Moulin Rougea, sudnice i atelijera. Dirigent Michael Collins stopio je zvuk s pokretom i prostorom, poletno i emotivno."
HNK Zagreb
Post je objavljen 20.06.2008. u 16:25 sati.