Na kraju, umoran, Amor je zaspao.
I ostavio me još samiju nego što sam bila dok je bio budan.
Neka spava, i neka kiša pada po meni a ne po njemu, samo da se odmori. Da onaj prokleti cvijet ne ubaci u krive oči.
Iako, pitam se, kako može zamijeniti apsolutnu ljepotu sa malom sivom spodbom na okretištu.
Možda Amor gleda dušu, ma koga briga ..Oberon i ja imali smo dogovor, ja njemu dječaka, a on meni ... on meni NJEGA.