..tesko je susresti sebe, jos teze prihvatiti se
onakvima kakvi jesmo..nerado smo u drustvu sa
sobom i rijetko upotrebljavamo ogledalo
koje nam pokazuje nasu dusu i sve ono sto
se u njoj ne moze vidjeti obicnim okom..
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
..lako je rastati se od onih koji nas povrijedise, lako
je otici od onih koji bi nas jednog dana mogli
mrziti, ali rastanci u ljubavi dugo, dugo bole..
¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨ ¨
..kako sitnice znaju ispuniti covjeka..u
citavoj buci i veselju, okruzen tolikim poznatim
ljudima, ja sam nalazio trenutak da
budem sam i razmisljam o ovom susretu..psihijatar-zar
je bas to morala biti?!..te lijepe
oci svaki dan pred sobom imaju druge ljude, ona ih
savjetuje, ona im gleda ravo u oci..ljubomoran sam
na to..nije moguce da do sada nije nasla oci koje nisu
predmet ispitivanja nego ljubavi..
= = = = = = = = = = = = = = = = = = = = = =
..volio sam tisinu i smirenost koja nije ostavljala
moj stan..jedino telefon koji put zazvoni, a pjesma ptica
se cuje samo pri mom dolasku i odlasku, kao da su znale
kad mi najmanje smetaju..
``````````````````````````````````````````````````````
..na nocnom ormaricu pored budilice bilo je
napisano krupnim crvenim slovima, na debelom
papiru geslo mojega zivota : "cekaju i u ovom novom danu
na tvoju ljubav, na tvoju pomoc, na lijepu rijec-mnogi i
mnoge!"..citao sam to svako jutro, a navecer kratkim ispitom
savjesti bio iskren pred sobom-koliko je dobrih djela
upisano u knjigu zivota?!..
# # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # #
Post je objavljen 21.06.2008. u 18:22 sati.