Zapravo...mislim da sam već prekotoliko puta opisivao naše šetnje i druženja...prema vašim reakcijama činilo se da sam uspio makar u tragovima prenijeti vam sliku o toj uživanciji...
A kako i ne bi bila uživancija...ono kada se skupimo svi skupa zajedno pa izađemo negdje u prirodu ili na kakvu zelenu šetnicu i onda se svi onako polako i umirujuće, kao da se protežemo, rastežemo kao žvakalice i samo se s vremena na vrijeme pogledamo kao da si želimo reći...uh...a jel dobro ovo...milina...
Ili kada ludi pesonja i ja odlutamo u našim dnevnim šetnjama...odlutamo u taj naš svijet igre i druženja iz kojega nas u stvarnost mogu vratiti samo ženin i bebin osmijeh...
Pa čak je i uživancija kada se pasonja i ja nadmudrujemo u šetnji pa se ona zbog toga produlji na nekoliko sati...e da da...nije lako nadmudriti pubertetlijskog Labradora koji je od malih nogu potican da se razvija u inteligentnog i pametnog psa...gazda tko ti kriv...
No...ponekad trenutak...izrezak iz tog usporenog filma koji čini ugodu...jednostavno u sebi sadrži toliko, ma sadrži toliko da je to teško opisati...zapravo opisati ću situaciju pa procijenite sami...
Nakon sat i pol rastrčane šetnje prepune hopanja, loptanja, izrađivanja vježbi i učenja novih vježbi i trikova pas i ja dolazimo na jednu fino pokošenu livadicu koja je na neki čudni način odvojena od svijeta...tu kao da nitko ne prolazi...a i kada prolazi kao da ne prolazi. Uspuhani od jurnjave izvalimo se na travu, dišem duboko, pas dahće isplaženog jezika i pritišće se uz hladnjikavu travu da si snizi temperaturu, počne pušikati lagani osvježavajući vjetrić, pas i ja se pogledamo i jedno drugome u očima čitamo čisto zadovoljstvo...u trenutku kroz mene prolazi ugoda svih najljepših događaja u životu...osjećam se kao kada sjedim na zadnjoj punti moje najdraže uvale i gledam kako se smiruje u večeri, kao kada ljubim svoju ženu, kao kada se veselim sijedim kosama svojih roditelja, kao kada mi se beba nasmije nakon naspavane noći i privije mi se uz vrat kada ju podignem iz krevetića...sve to u trenu prođe kroz mene...i ne mogu drugo nego zahvaliti dragome bogu što me tako blagoslovio...
Post je objavljen 17.06.2008. u 07:46 sati.