Marketing
:)
Imate li ponekad preveliku potrebu da sve napravite savršeno, a na kraju ne napravite ništa jer previše cjepidlačite oko izvedbe istog? Ja sam prilično sklona tome. Zapravo samo bezveze kompliciram vlastiti život, mislim, zašto bi nešto bilo jednostavno, ako ja to mogu zakomplicirati?
Ok, počela sam zbunjujuće, pa ću vam malo pojasniti o čemu pričam.
Pokušavam napisati novi post već 4 dana. Počnem, i u početku mi se čini ok, ali nakon par napisanih rečenica shvatim da sam izgubila nit, i izbrišem. Stvar je u tome što me najdraži zamolio da napokon napišem post na tu temu (sama sam mu već spomenula da bih htjela nešto napisati o tome, a on ima moć djelovanja katalizatora), a riječ je o temi koja je za mene u najmanju ruku neuobičajena. U smislu da nije tema o kojoj bih inače pisala.
Pošto želim da on bude zadovoljan, a naravno, i ja, htjela sam to napisati što bolje, sa što više informacija. Problem je u tome što ne znam pisati objektivne postove. Uvijek su neki osjećaji u pitanju, i uvijek me nešto vuče na pisanje, i tada riječi skoro da se same stvaraju pred mojim očima na ekranu...
Prosvijetljenje je stiglo maloprije. Ostat ću vjerna sebi. A kao takva imam potrebu:
a) završiti ono što sam počela
b) biti ja
Dakle, dragi moji, pripremite se, jer vlak kreće.
Pretpostavit ću da ste svi barem jednom pogledali kultni film "Tko pjeva, zlo ne misli". Sjećate se početka, kad šarmantni Šafraneki idu na izlet u Samobor? Onda se sjećate i koje ih prijevozno sredstvo dovodi do njihovog cilja. Naravno, neizbježni Samoborček... (za slučaj da ipak postoje neupućeni- Samoborček je vlak).
Sad ide onaj službeni dio- Samoborček je naziv za uskotračnu željeznicu dužine 19 km koja je spajala Zagreb i Samobor više od pol prošlog stoljeća. Drugim riječima, nije riječ o standardnoj pruzi, nego o pruzi koja je gotovo upola uža (standardna širina kolosijeka je 1435, a Samoborčekova pruga bila je široka samo 760 mm). U početku su na toj relaciji prometovali vlakovi koje su vukle parnjače (iliti parne lokomotive), a krajem 50ih, točnije, 1959. na toj relaciji počinje prometovati prvi motorni vlak. Sad da budem picajzla, riječ je o dizel- elektromotornom vlaku (DEV), u puku poznatom kao "Srebrna strijela".
Da ne bi mislili da je jedan jedini vlak prometovao na toj relaciji, nije, jer nije postojala samo jedna jedina "Strijela". Nisam sto posto sigurna koliko ih je bilo, ali više od 4 svakako. Srećo moja, oprostit ćeš mi neznanje, jelda da hoćeš?
U svakom slučaju, Samoborček nije bio pod upravom Jugoslavenskih željeznica, nego Gradskih željeznica Zagreba. Krajem 70ih godina one dolaze u sastav ZET-a (opet se nadam da ne griješim-pokušavam naći informaciju na forumu, al ne ide mi baš), i odlučeno je ukidanje te pruge. U svakom slučaju, "Strijelina" zadnja vožnja bila je na staru godinu 1979. Sada malo fotki...
Spomenik "Samoborčeku" u Samoboru
"Srebrna strijela" u najboljim vremenima
"Strijela" iznutra
mislili ste da neću staviti nijedan most???
fotka koja me rastužuje, zadnja vožnja...
Tu završavaju činjenice, sad se ja vraćam na scenu.
Nažalost, prekasno sam rođena da bih se vozila u Samoborčeku (1985, a prestao je voziti 1979). Ali čitam priče drugih ljudi, slušam svoju majku što priča...i žalim što nisam barem malo starija.
Nisam čula ništa loše o tom vlaku, sve što čujem i vidim je nostalgija za dobrim starim vremenima, za 78-godišnjom tradicijom...A nešto što se održalo toliko dugo, zaslužuje dužno poštovanje.
Ovako "Strijela" izgleda danas. S tim da je to jedina koja je ostala. Vlasništvo je željezničkog muzeja, ali zbog pomanjkanja mjesta u okruženju istog, ona već godinama stoji na ranžirnom kolodvoru u Zagrebu, dostupna svima (što se da primjetiti po grafitima). Ranžirni kolodvor ima strogu politiku što se tiče ulaska nezaposlenih u krug kolodvora. Zato, naime, i nije ograđen, pa ulazi tko god hoće, kad god hoće, i radi što god hoće... Been there, done that. Bez destruktivnih namjera, samo malo prošvrljati po kolodvoru, uživati u pogledu na vlakove (pošto određene spodobe imaju žešći fetiš na to prijevozno sredstvo, nekako sam se i ja navukla- ne pitajte kako, ni zašto...što ljubav radi...), i možda okinuti koju fotku.
današnje stanje unutrašnjosti "Strijele"
Postoje ljudi koji se bore za spašavanje još ovoga što je ostalo, ali već godinama se stvar ne miče s mrtve točke. Nije li tužno da tradicija trune, a vi možete samo gledati?
Moram priznati da sam se zaljubila u sve vezano za Samoborček, neki me čudan osjećaj hvata kad razmišljam o svemu tome...ne znam...mislim da sam samo čudna.
Toliko od mene za danas,vaša vam fizičarka maše!
Napomena: sve fotke osim one prve (wikipedia) i zadnje (Z) preuzete su sa ove stranice
Post je objavljen 16.06.2008. u 19:54 sati.