Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/velikaocekivanja

Marketing

Renesansa upetljana u sadašnjost

Kada ljudima u uši umetnete imena poput Dunda Maroja ili Marina Držića, gotovo svi će (sjetivši se srednjoškolske lektire) prijezirno puhnuti jer tekst koji su čitali nije bio nimalo razumljiv - štoviše, pola ga nije bilo niti na hrvatskom. I upravo zbog tog razloga, do sada sam imao potrebu vjerovati kako je sasvim drugačije predstavu vidjeti na pozornici, te se zato uputio u HNK jednog kišnog poslijepodneva vidjeti ju u režiji Ozrena Prohića...


Priču vjerojatno svi znate: Dundo Maroje (Krunoslav Šarić) je dao pet tisuća dinara sinu Marinu (Nikša Kušelj) da ode u Firencu, no Maro je otišao u Rim i tamo uzalud troši taj novac. Dundo je stoga otišao sa slugom Bokčilom (Dušan Gojić) potražiti sina u Rim. Istovremeno, Marin udvara Lauri (Livio Badurina), koja živi s Petrunjelom (Ana Begić) u rimskom bordelu. Ostali likovi su: Zijad Gračić (Dugi Nos), Milan Pleština (Popiva), Mirta Zečević (Pera), Tomislav Krstanović (Dživo), Marija Kohn (Baba Perina), Žarko Potočnjak (Ugo Tudešak), Joško Ševo (Pomet Trpeza), Vedran Mlikota (Tripče), Ljubomir Kerekeš (Niko), Ivan Jončić (Pipero), Franjo Kuhar (Vlaho), Barbara Vicković, Ivana Boban i Dora Lipovčan (Oštijerke), Ivan Brkić (Pavo Novobrđanin), Alen Šalinović (Grubiša), Davor Borčić (Gulisav), Tomislav Stojković (Sadi), Zijad Gračić (Gianpaulo Oligiati, Kapetan) i Miro Šegrt (Kamilo).


Iako Večernji list ističe kako HNK napokon ima zrelu, duhovitu, pametnu, razigranu, pa i jezovitu predstavu nastalu na temelju drame Marina Držića, smatram kako bi dijelovi na talijanskom mogli biti malo pristupačniji gledalištu (preporučujem podnaslove koje HNK ionako često ima za opere), a da kad su već modernizirali cjelokupni vizualni doživljaj predstave, mogli su barem do neke mjere isto učiniti s jezikom, jer ljudi oko mene su (u raznim trenucima tijekom predstave) tipkali na mobitele, pričali s nekime, spavali(!) jedni na drugima,... Ne kažem da su vizualne promjene loše; štoviše, veoma mi se sviđaju i za svaku pohvalu je što se u posljednje vrijeme kazališta trude približiti modernom svijetu te ostaviti na gledatelja dojam svevremenosti autora.


I ako zbog ičega, upravo ta svevremenost je karakteristika ove predstave zbog koje ju se isplati pogledati u najpoznatijem zagrebačkom kazalištu. A moći ćete ju pogledati i ovoga ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje gostuje od 12. do 14. srpnja.

B. D.


Post je objavljen 16.06.2008. u 01:23 sati.