nakon što su neki blogeri iznijeli svoje mišljenje(koje se vjerujem uvelike ne razlikuje od mišljenja ostalih ponosan-što-sam-hrvat blogera) i eventualno iznijeli slike da pokažu "kako je to bilo u mom gradu" vrijeme je da i ja pokažem kako je to bilo u MOM gradu. u gradu čije se ime spominje na svakoj utakmici, u gradu heroju, u mom Vukovaru
naime, raja se okupila u ono nešto kafića što ima u Borovu naselju i samom gradu.
ja, osobno, bila sam poslijepodnevna smjena no NARAVNO da to nije omelo moje veselje utakmici, brigu za rezultat i nestrpljenju da napokon lopta krene sa centra :)
pokupila sam svoje rekvizite i uputila se u školu.
dok sam prolazila gledala sam kako je park (kojim moram proći da bi došla do busa) postao crveno-bijel :P
dakle, ili su mi se smiješili ili su me poprijeko gledali na što bi ja onako odvažno okrenula glavom u smislu ko-vas-jebe
pred gimnazijom je počelo opće veselje, pjesma, ludovanje, ples... predobro! onu drugu smjenu ne ću ni spominjat.. nije bitno što je bilo s njima :P
nadalje, saznali smo kako je ravnatelju nam drago sinulo da nas pusti zadnja dva sata jer je čovjek shvatio da ćemo pobijeći ako nas ne puste.. dakle, bravo za našeg ravnatelja i za njegov nadasve inteligentan zaključak i ispravnu odluku
kiša je pičila kao luda no mi smo onako ponosno odmarširali do svojih odredišta za gledanje tekme (Havana, The Best i sl.)
ples, pjevanje i lumpovanje nastavilo se a onda sam napokon na platnu ugledala naše drage nam reprezentativce
počelo je još veće ludilo a kad je zasvirala himna ponosno smo ustali i onako svi zgurani, podignute glave glasno iz sveg srca zapjevali himnu
minute su tekle a onda... ono najljepše (1/2) GOOL!!! (ne, ovaj put se riječanin nije skinuo gol već je lopta ušla u gol :P )
nakon toga onaj drugi najljepši trenutak opet GOOL!!! (2/2)
po završetku utakmice Anika i ja popele smo se na stolce i iz sveg glasa pjevale "samo je jedno.."
hehe..
radosno smo krenuli prema centru gdje nas je ispred besta čekalo ludilo.. ekipa, još pjesme, plesa, petargi i sl.
svi zajedno smo sa osijehom na licu od uha do uha pozdravljali jedni druge uz onaj silni ponos u srcu!
slijede slike iz Morisa (Borovo Naselje)
a onda i iz grada:
(za slike je zaslužan Đavić Marko...hvala Marko..puno..pusa)
Post je objavljen 14.06.2008. u 10:58 sati.