Vidiš... gledam te na slici,
pred mojim očima -
- lijepa si, smiješ se, sretna...
negdje u prošlosti.
Već dugo... nisam...
govorio ti one riječi
koje, znam, sjećam se...
nekada sam mislio.
Ovih dana... samo jedna... pada mi na pamet,
a neću je reći... doći će sama, kad utihnu ovi stihovi.
Pitam se... gdje nestali su oni osjećaji,
jesmo li izgorjeli... ili samo pougljenili...
I kako da vidim nešto... sada, s tim crnilom preko očiju,
kako da čujem nešto... s pepelom u ušima...
Kuckanje samo osjetim... pod tamnilom na prstima.
- Draga! - vičem. Ljubavi, opet ti se maskara rastopila!
- Šššš - miriš me. To je samo san - šapućeš na uho,
ta znaš da sam jučer trajno obojala trepavice.
Post je objavljen 13.06.2008. u 14:30 sati.