Marketing
Planiranje radio emisija
Jučer sam bila na sastanku u Radio Stella Marisu, zajedno s predsjednicom Zajednice žena Bujštine. Dogovor u svezi glede polusatnih emisija koje bi za teme imale aktivnosti naše Zajednice, a emitirale bi se jednom tjedno. Obzirom da radio postaja ima vrlo gust raspored ljeti, kad emitiraju vijesti za turiste na raznoraznijem jezicima, uglavili smo "naše" emisije za jesen. Vodile bismo predsjednica i ja zajedno ili pojedinačno. Cilj nam je upoznati slušatelje s našim akcijama. Namjeravamo ugostiti i stručnjake i laike.
Za svoje teme, vezane uz aktivnost Kluba za borbu protiv tumora dojke, već sam uspjela dobiti zeleno svjetlo od liječnice opće prakse koja je inače stručna savjetnica Zajednice. Isto tako, dogovorih i intervjue sa svojim radiologom, liječnikom koji me poslao na daljnju obradu kad sam primijetila povećanje kvržice. Obradovao se radiolog mom pozivu, iskreno me iznenadio što se sjetio tko sam čim sam se predstavila imenom (čovjek ima fakat na stotine pacijentica, i s Poreštine ali i s Bujštine). Javila sam mu se bila nakon operacije, da ima povratnu informaciju gdje mu je završila pacijentica. Zaželio mi je tada sreću i brz oporavak. I sad je, eto, bila prilika da mu kažem kako sam završila s postoperativnim tretmanom. Obećasmo si kavicu tijekom ovog mjeseca, i dogovor o suradnji. Baš se veselim.
Koliko god žarko želim iskoristiti i usmjeriti svoje iskustvo u aktivnost mog Kluba, toliko sam sva u sto čuda kako ću to odraditi. Nije mi problem organizirati predavanje, pripremiti promidžbeni materijal kojeg bismo dijelile prisutnima ali nisam baš od javnih nastupa. Ćopi me trema, iako imam odrađene javne produkcije, nastupe, recitacije, čak i neke predstave.. i radije sam među gledateljima i slušateljima ili iza kamere ili fotoaparata.
Još dan-danas me predsjednica Zajednice žena zeza jer zimus nisam htjela pred kameru Nezavisne istarske televizije. Bio je došao Tomica (bivši BB-ovac, frizer iz Novigrada) s mikrofonom i još jedan mladić s kamerom, napraviti prilog o Zajednici. Dolazeći u prostorije ZŽB još sam donekle imala hrabrosti i volje stati pred kamere. Al kad vidjeh da su nas dečeci htjeli posjesti na stolicu i na udaljenosti od jednog metra uperiti em kameru em reflektorčinu u facu a mikrofon pred zube... a-a, jok... ja odustala. Dala sam Tomici tekst koji sam planirala izmucati pred kamerom, nek se izgovori tijekom emisije, dok se nas prisutne u kancelariji prikazuje bez riječi. Neki dan sam dobila DVD sa snimljenom emisijom, da si pogledam. Svaka čast onima koji su govorili, lijepo su sve ispričali, bili skoro pa prirodni. Mislim, nisam ja jedina kukavica bila tada i tamo. Još se jedna gospođa nije dala, pak sam imala društvo. 
Valjda će me trema i strah proći kad snimim koju emisiju. Uostalom, oni koji me dulje čitaju vjerojatno se sjećaju opisa snimanja radio-reklama za moju radnju. Jest da noć prije snimanja nisam spavala i da me hvatala treskavica, ali na kraju je sve ispalo super. Tješim se tom mišlju. A i vjerujem da će me sugovornik – poput mog radiologa – dodatno opustiti pred mikrofonom. Živi bili pa doživjeli i čuli.
Sad mi preostaje osmišljavati teme, birati goste, pripremati sažetke emisija, pitanja koja ću postavljati gostima. Imam cijelo ljeto pred sobom, vjerujem da ću uspjeti i da će slušatelji biti zadovoljni.
Post je objavljen 11.06.2008. u 19:59 sati.