Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/calleputana

Marketing

...-Životni "doprinosi i noviteti..."




…-Nova poznanstva, nova lica, nove dogodovštine, novi počeci, novo otvaranje samoga sebe.
Sve bi to bilo, ukratko rečeno, što dolazi upoznavanjem novih ljudi, otvaranje još jednog malog mjesta u nama za nadolazeću osobu.
Svi pri upoznavanju želimo ostaviti što bolji dojam, pokazati se u najboljem svijetlu, dali je to dobar i pravilan pristup? Možda i je, ali je isto tako i apstraktno!
No, da, uvijek postoje iznimke. Gdje se i ja sam mogu ubrojiti, koliko god to bilo narcisoidno.
Jer pred nikim ne bi i ne želimo glumiti i pokazivati ono što nisamo, furati neki sasvim peti đir.
Biti daleko od onoga što i tko samo zapravo mi sami. Uvijek se postaviti i pokazati onakvom osobom kakva smo i inače. Nikada stvarati neki neopisiv dojam.
Radit' što uvijek radimo govoriti ono što mislimo da je u redu. Brijat' na neku zafrkanciju. Ispast što veća budala. Spuštati sam sebi. Baš ono, pokazati se budalom. Čisto iz razloga što ne vidim svrhu, preseravanja, glumljenja nedodirljivog, pokazivati se velikim. A i sami samo svjesni da samo daleko, daleko od tako nečega. Velim, uvijek se predstavljati onakvim kakvi jesmo. Smatram da ćemo se tako više svidjeti toj osobi, nego uzdizanjem samoga sebe i paranjem oblaka nosom (pokazivati vlastitu, ali ne potrebnu umišljenost – pa tko još danas voli umišljene???)…
A sad' kome se to svidi taj će nas prihvatiti, kome se ne svidi, brate, široko ti polje!
Jer nitko od nas ne želi ostaviti onaj prvi (najvažniji) dojam nedorečenim. Nego ga što bolje ispuniti.
Doduše, ruku na srce, ima ljudi koji baš guštaju u preseravanju pri pokazivanju sebe. Samo mi nije jasno, kako ne vide tu pogrešku, uvijek pokušavati biti u centru pažnje, najglasniji, sve oči uprti u sebe. «Jer ja sam faca!» Što, po meni, baš i ne ide u prilog. Iz neke lažne predstave nekoga zadiviti, zašto, čemu?!?
Treba biti ono što jesmo, doći ćemo i mi na red, dobiti priliku pokazati i dokazati kakva su naše viđenja, pokazati svoje mane i vrline. Ehh, da vrline, svatko svoje pokazuje. A mane se dobro i vješto prikrivaju. Za mene je osoba, koja će radije pokazati svoje mane nego vrline. Dati na znanje da nešto, ne ide, ne možemo, ne znamo. A ne predstavljati se velikim glumcem. I to kao jako dobrim glumcem, ma u biti koliko dobar glumac toliko loša osoba. Iznositi kojekakve laži, izmišljanja, razne malverzacije izvoditi i ne znam ti ja, što sve ne. Treba pokazati svoj stav, karakternost, osobnosti. Jer, mislim da se tako najbolje predstavljamo, ne pokazujemo neku nadobudnost i želju za zadivljenjem…
Jer ako se odnos novoga poznanstva nastavi i krene boljim tokom, postane čvrsta karika na lancu. Sva muljanja s početka, kod poznavanja izađu na vidjelo, i koja korist onda od toga?! Dokazati će se samo da nismo ono što smo dali naslutiti i vidjeti s početka poznanstva. Zavaravamo sami sebe prvenstveno, a na kraju krajeva i druge, oko nas. Moramo se truditi dati pravoga sebe u početku, a s vremenom se će to već realizirati. Dobro je uvijek tražiti nove osobe u životu i napraviti mjesta kraj sebe za njih. Jer to može preći u veliko prijateljstvo, koje može duuuuugo trajati, naravno ako se sami založimo za to. Možda bi se i to moglo smatrati životnom svrhom. Kažu koliko daš, toliko ti se vrati! Ma je li to istina ili samo prazne riječi. U principu sve riječi su isprazne. Koje zapravo ništa ne znače, ako samo na njima ostaje. To je samo verbalan oblik pružanja i davanja. Riječi uvijek treba obistiniti odnosno dokazati djelima. Što je kod mene, osobno, na prvom mjestu. Kažem, riječi su isprazne a djela su dokazi naših postupaka…
Davati 110% sebe, za druge, barem ja. Ma da, svi govore kako to nije dobro. U suštini koliko je toliko i nije. Jer treba u svemu tome negdje i sebe pronaći. Za samoga sebe se založiti. Možda ipak sebe staviti na prvo mjesto, osigurati si dobro, a tek onda misliti na ono oko nas. I tražiti kompromis na obostrano zadovoljstvo. MOŽDA?!?!
Ne znam, ali ja sam takav da ću prije za nekoga nešto napraviti, nego za sebe. Pa valjda ima malo pravde da se to vrati. Tko zna?
Vjerojatno je to pogrešan pristup, ali ja drugačije ne znam i ne želim. Kako rekoh ja ću se potruditi za drugoga i pokazati tko sam i što. A druga strana će dati na znanje je li to zaslužila. I dali je vrijedna toga. Moje je mišljenje da ja tu ne mogu ispasti negativac, već samo bolja osoba…. -Eto toliko

Pa neka netko kaže da sam narcisoidan, seljačina, kreten. (čime se i sam smatram) sve argumente mogu uvažiti. Ali pljuvanje i omalovažavanje nekoga tko mi predstavlja životni faktor nulu, u životu, mi apsolutno ništa ne znači i uopće se neću obazirati na to… -kažu; kakav nos, takav ponos. Ja ponosa imam sve manje i manje, jest govna sam već jako dobro naučio, tako da me više ništa ne može iznenaditi. Spreman na sve….

R E V O L T


Post je objavljen 09.06.2008. u 14:33 sati.