Marketing
Zašto ljudi lažu?
Prema istraživanju sociologa Geralda Jellisona sa sveučilišta u Sjevernoj Karolini, prosječnu odraslu osobu danas u razvijenom dijelu svijeta lažu oko 200 puta dnevno, grubo rečeno, jednom u pet minuta. Također vjerovatno je, da u ovoj regiji Europe odraslu osobu lažu još i više. S druge strane, prema istraživanjima sveučilišta Cornell, ljudi lažu u jednoj četvrtini svojih društvenih komunikacija.
Laganje se smatra integralnim i neophodnim dijelom društvenih komunikacija. Ali nisu sve laži iste. To je važno zbog toga što se osobe koje lažu manje uzbuđuju ako im ta laž ne znači mnogo u životu. Važnost laži pojačava fizičke simptome. Nije svejedno je li posljedica hvatanja u laži društvena nelagoda ili električna stolica. Zbog toga je uobičajena analiza moguće motivacije izvora jednako važna i u pokušaju procjene njegove iskrenosti.
Ljudi su, prema svim istraživanjima, vrlo loši u raskrinkavanju dobro motiviranog lažljivca. Na sveučilištima California i San Francisco, između 13.000 ispitanika, tijekom deset godina, pronađeno je samo 15 osoba koje (vrlo) uspješno prepoznaju laži kod drugih osoba. Ostali su imali jedva malo bolji postotak uspjeha od situacije u kojoj bi bacali novičić - 55% ili manje.
Odvraćanje pogleda nije ni u kakvoj vezi sa laganjem (često je slučaj upravo suprotan), kao što to nisu ni drugi stereotipi. Lažljivci ne mijenjaju težište na nogama, dok govore ne dodiruju noseve ili ne pročišćavaju grlo češće od ljudi koji govore istinu. U stvari, ni za jedan od takvih simptoma, ne može se reći da automatski znači laganje. Glavni razlog za to je, naravno, različitost ljudske prirode, ali i društvenih grupa. Recimo čak i da odvraćanje pogleda ulazi u takav simptom, Japan, Kina i dobar dio jugoistočne Azije, bili bi pogrešno shvaćeni, jer u tom dijelu svijeta izbjegavanje tuđeg pogleda je izraz poštovanja, a direktan pogled u oči se u mnogim društvenim situacijama tumači kao uvreda.
Također, postoje i vrlo dobri lažljivci. Prije svega, gotovo svaka osoba na svijetu može pripremiti svoje svjedočanstvo i izgovoriti ga dovoljan broj puta, da se navikne na nju, kako ne bi bila nervozna pri izlaganju pred autoritetom. Tu su zatim ljudi koji stjecajem životnih okolnosti sistematski lažu od malena. Za njih je laganje prirodna situacija i ne pokazuju mnogo promjena ponašanja kada to rade. Tu su i osobe čija profesija je vezana za svakodnevno laganje, kao što su političari, njihovi predstavnici za tisak ili voditelji TV shop emisija.
Ima i ljudi koji su jednostavno vrlo složene ličnosti, ispunjene unutrašnjim sukobima i neskladima, koje su s vremenom naučile funkcionirati po društveno usvojenim standardima ponašanja. One eliminiraju ekscentričnosti i ponašanja koji kod drugih izazivaju neželjene utiske. Pod pritiskom, ti će ljudi pokazati ne samo simptome laganja, već možda i ozbiljnijih poremećaja ličnosti. Sve govoreći ono za što su uvjereni da je apsolutna istina.
Dvije najvažnije vještine uočavanja laži:
1.) Prva je i najveća - prepoznavanje laganja na osnovu ponašanja. U istraživanjima u SAD, samo je trećina agenata CIA pokazala postotak prepoznavanja laži koji bi se mogao ocijeniti kao koristan, dok je u drugim sigurnosnim službama i agencijama broj takvih osoba bio zanemariv ili jednak onom u generalnoj populaciji. Nakon treninga sa stručnjacima, svi polaznici obično poboljšaju svoj postotak procjene, ali uglavnom ne za više od 15 %.
2.) Druga vještina je divergentnost i složenost ljudske prirode - postoje statistički pouzdani indikatori laganja, ali vi uglavnom ne možete znati da li osoba s kojom razgovarate spada u 70% ljudi koji taj simptom ispoljavaju kod laganja, ili je to samo posljedica stresa ili njen uobičajeni način ponašanja.
Ljudi lažu u jednoj četvrtini svojih svakodnevnih društvenih komunikacija. Najskloniji su laganju preko telefona. Laganje je najmanje vjerojatno, vjerovali ili ne, u e-mailovima i kratkim porukama (SMS i Internet messaging).
Laganje licem u lice je negdje između telefonske i kompjuterske komunikacije.
Post je objavljen 08.06.2008. u 15:40 sati.