NEDJELJNO RAZMIŠLJANJE
Pođi za mnom! Bio je to Isusov poziv čovjeku koji je imao barem dva razloga da kaže: Hvala, ne bih, dobro mi je ovdje! Zašto? Prvo, zato što je Matej bio "carinik", tj. poreznik – imao je novce, a čovjek se teško odriče love. Drugo, kao poreznik bio je vrlo omražen u narodu, jer poreznici su u to vrijeme skupljali novac za tadašnju okupatorsku rimsku vlast, a utjerivali su i više od propisanog ter se tako bogatili. Dakle, Matej je mogao razmišljati: Zašto da se izlažem novom preziru, da mi ljudi predbacuju kako sam radi nekog interesa samo promijenio "stranku"...!
Ipak, Matej osjeća duhovnu snagu Isusova poziva, odmah ustaje, ostavlja sav novac i kreće za Isusom pun sigurnosti da će sve biti dobro. Postao je vjeran Kristov učenik, napisao je Evanđelje – 1. knjigu NZ. Za Isusa i njegovu Radosnu vijest bio je spreman darovati i svoj život.
I oko nas svakodnevno odjekuje mnoštvo poziva sličnih onome koji je čuo carinik Matej. Pođi za mnom!, Putuj s nama!, Učlani se u naš klub!, Kupuj kod nas!, Iskoristi prigodu – akcija svaki dan!, Počinje ludilo – navijaj!, itd... Po psihološki dobro proučenoj i razrađenoj matrici suvremeni "ribari ljudskih duša" svojim pozivima čovjeku obećavaju sreću, a zapravo mu samo žele "uloviti srce" i – novčanik!
Metodologija vrbovanja, kao politički i robni marketing, danas je u praksi pretvorena u oblik terora. Tzv. reklamokracija, kao suvremeni oblik zarobljavanja čovjekova duha, na početku 21. stoljeća dosiže zastrašujuće razmjere. Nažalost, mnogi kršćani toga nisu svjesni. Na taj fenomen upozorio je jedan francuski marketinški stručnjak, pisac reklama. U trenucima iskrenosti priznao je:
"U mojem zvanju nitko ne želi vašu sreću, jer sretni ljudi ne troše... Trgovina se hrani vašom patnjom... Hitno vam treba neki proizvod, no čim ga posjedujete, već vam treba drugi. Hedonizam nije humanizam: to je keš. Njegovo geslo? 'Trošim, dakle jesam'... Kamo god da pogledate, ondje vlada moja reklama. Zabranjujem vam da se dosađujete. Branim vam da mislite. Teror noviteta služi mi da bih prodavao prazninu... Vaša želja nije više vaša: namećem vam svoju. Zabranjujem vam da nešto nasumce poželite..." Budući da je masno plaćen za svoj posao, dodaje: "Što ja mogu ako je čovječanstvo odlučilo zamijeniti Boga proizvodima široke potrošnje?", ter zaključuje: "Nije li zastrašujuće do koje mjere svi takvo stanje smatraju normalnim?" (F. Beigbeder, "129,90 kn").
Eto, u takvom svijetu žive i kršćani; to je mentalitet novca i zabave; to je svijet koji reklamira požudu tijela, požudu očiju i oholost života; to je svijet "kruha i igara", koji svojim porukama zagušuje Kristov poziv. Čovjek sam odlučuje kome će se pridružiti, na čiji poziv će odgovoriti. No o tome izboru ovisi i čovjekova vječnost!
Dakle, Krist je jednom "lovašu" uputio poziv: "Pođi za mnom!" Bilo je to u fazi Isusova okupljanja suradnika. Ali Isus nije želio od apostolâ napraviti "bend" zabavljačâ, kojim će kao estradna faca šarmirati javnost, pa za svoga učenika izabrao čak i omraženu osobu - carinika Mateja! Na čuđenje i pitanje lažnih pravednika zašto je to učinio, Isus kaže da "ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima" ter da nije došao zvati pravednike, nego grješnike (v. Mt 9,12-13).
Jer Isus je došao sve spasiti, a u tome mu mogu pomoći i oni koje je društvo odbacilo, kao i oni koji su dodirnuli moralno dno. Potreban im je "samo" životni zaokret – obraćenje. Ali za taj spasonosni novi put valja ostaviti svoje dotadašnje životne stramputice i na njima sve što je god svjetovno jer "požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života" nisu od Boga nego od svijeta. "A tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve", upozorio je Sv. Ivan (v. 1 Iv 2,15-17).
Zato je carinik Matej istog trena ustao, ostavio sav novac i sav svoj prošli život ter pošao za Isusom. Osjetio je da Isus ne podvaljuje jeftinu bofl-robu, bio je siguran da Isus nije najslabija karika. Zato je Matej u vjernosti slijedio svoga Učitelja ljubeći do smrti. Bez kalkuliranja, bez kompromisa, bez diplomacije, bez vrludanja...
I danas Božji poziv od kršćana traži postojanu vjernost a ne prevrtljivost. Krist zna da smo mi slabi ljudi, a ipak i takve pridružuje svojim svjedocima i spašenicima. On ne poziva one koji sami sebe proglašavaju lokalnim ili globalnim pravednicima. Ali Krist od svih nas očekuje vjeru sličnu Abrahamovoj i sigurnost da s Njime možemo postići vlastitu sreću i druge usrećiti. Jer On je upravo zato i došao da u punoj slobodi "imamo život u izobilju" (Iv 10,10)!
Međutim, ako želimo u ovoj suvremenoj buci čuti Božji poziv moramo "razumno, pravedno i pobožno živjeti u sadašnjem svijetu" (Tit 2,12), tj. ponašati se daleko ozbiljnije od čovjeka kojem je svejedno ima li više mozga u njegovoj glavi nego u običnoj nogometnoj lopti!
Osim toga, ne smijemo zaboraviti da Isus Krist ne upućuje svakome izravan poziv: "Pođi za mnom!", nego može nekoga pozvati k sebi - po nama! Zato ne smijemo zaboraviti opomenu nadbiskupa Camare:
"Pazite, kršćani, vi ste jedino evanđelje koje će neki pročitati!"
Post je objavljen 08.06.2008. u 13:57 sati.