Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tianglang

Marketing

evo je opet.

nema vise tajni.

prikrao mi se s ledja i stavio ruke na oci.
visoke muske osobe ne shvacaju koliko takav potez izbezumljuje niske zenske osobe.
na rubu panike, poprilicno je dobar opis.
i to s onu stranu, gdje granici s histerijom.

cekao je da pitam 'tko je?' a ja sam cekala da on pita 'pogodi tko je?' iako sam znala po mirisu njegovih ruku da je on.
i tako smo cekali.

nismo pricali dok smo hodali prema neodredjenu mjestu na kraju svemira. put je kao i obicno odveo u melin.

sjedili smo i sutke se gledali. pili cedevitu.

cini se da nismo sto smo nekad bili. promrmljala sam.
pretvaramo se u svoje majke i oceve, kimnuo je u znaku slaganja.
njegov glas me, iskreno zacudio. vise nije zapinjao, onako hrapav od previse cigareta kakav je nekad bio.
prestao je pusiti. prestao se drogirati. prestao je biti kurva. prestao je lomiti prste kad je nervozan. prestao je biti nervozan. prestao se bojati ljudi.
i negdje izmedju svih tih prestajanja i postajanja boljom osobom... prestao je biti moj prijatelj.

samo odjednom poceo je pricati o vjeri, i tek sam tad shvatila koliko ga malo poznajem.
znala sam sve njegove navike, kava prije nego sto krene u skolu: kockica secera, cetiri puta promjesaj u desno, tri u lijevo.
podrugljiv poluosmijeh na lijevu stranu koj sam pokupila od njega, samo zrcalno. neobjasnjiv strah od svega nepoznatog, kise i grmljavine i tko zna cega jos.
a sad je odjednom nasuprot mene odrasla, gotovo izgradjena osoba, koja je uvjerena da je pronasla srecu u budizmu.

a trebala sam znati vise! da nisam mislila samo na sebe i svoju pateticnu patnju, shvatila bi da prozivljava isto sto i ja, pogorsano vlastitim tragicnim okolnostima. MI SMO TRAGIKOMEDIJA EPSKIH RAZMJERA! TRAGIKOMICNA CIGANSKA SERIJA SA 4 HEPI ENDA! plus minus.

i tako je pricao ushicen svojom novom vjerom i novostecenim unutarnjim mirom.
reko, cestitam. bez sarkazma u prizvuku kao obicno.

ti jos uvijek ne vjerujes u boga?
reko ne.
bas ni malo?
ni malo.

ali vjerujem u svemir, i u to da smo ti i ja sada ovdje. zar to nije dovoljno?

i onda se cudis sto si depresivna.
touché, stari. touché.

rastali smo se u istoj tisinu u kakvoj smo se nasli, samo sto sam ovaj put ja bila ta koja je gledala u njega, a on je bio okrenut ledjima.

nema vise tajni.

Post je objavljen 07.06.2008. u 18:17 sati.