Pregled posta

Volim kišu. :)
To je dovoljno za početak jedne priče od jučer.
Nakon posla išla sam do centra grada, parkirala auto i prije izlaska pogledala kišobran na stražnjem sjedalu. Bilo je sunčano i činilo se da će tako i ostati pa sam kišobran ostavila u autu. Koja loša odluka.
Čekala sam tramvaj i dok se nisam uspjela snaći, počeo je pljusak, i po prvi put u životu sama bila okupana kišom. Ušla sam u trgovinu i plijenila pažnju dok sam hodajući ostavljala lokve vode za sobom. I bila sam najsretnija na svijetu kada sam vidjela da prodaju i kišobrane. Nastavila sam svojim putem, ovaj put u zaklonu kišobrana no svejedno mokra.

Stigla sam u Palmu i dok još Misa nije počela, gledala sam druge ljude, i činilo se da sam jedina koja je pokisla. Nema veze. Bilo je lijepo naći zaklon od lošeg vremena i zaklon od svega što prijeti.Kiša se stišala, i krenula sam dalje dok se nebo polako razvedravalo. Na licu osmjeh. Volim kišu. To je provjereno.