Ponekad u životu jednostavno moraš reći STOP i stajati iza te riječi!
Ne treba puno, samo koja godina, da shvatimo da jednostavno nitko nije vrijedan neprestanih živciranja i budnih noći, pa niti netko koga ste možda uistinu voljeli, kakva god ta osoba bila.
Dovoljno sam dugo i previše bio vučen za nos. Dovoljno dugo se pravio da je sve šala, zafrkancija. Dovoljno dugo čekao.
Za neke stvari se moraš potruditi. Izazivam sve od sada da malo pruže korak i pokušaju me pratiti…-malo uložiti svoga truda, a ne sve samo dočekati raširenih ruku i ne boriti se a imati. Uvijek očekivati sve i svašta, ne znati cijeniti nečiji trud, i kada se samo mrvica očekuje zauzvrat ostanemo posrani. Jer kao previše tražimo. Sve se svodi na to da što više daješ manje vrijediš, manje te se cijeni, sve si manja osoba. I na kraju krajeva zašto uopće očekujemo išta za uzvrat?! Pa u jednu ruku je to O.K. jer nas nitko ne sili da nešto pružamo, dajemo, to je naša dobra volja. Pitanje je samo koliko će ona druga osoba to znati cijeniti i dali će uopće znati? Ali dobro to opet pokazuje kakva je ta osoba i dali je vrijedna našeg dostojanstva i poštenja.
Već danas je možda kasno za napraviti onu najhrabriju stvar. Konačno reći u lice što koga ide. I što o kome zapravo mislimo. Možda je to na neki način brutalno ali je iskreno. I svatko, tko ima imalo u mozga u glavi će shvatiti da je takav način vjerojatno jedini način da se izađe na kraj s određenim stavovima i nedorečenim djelima. Možda stvarno drugi način ne postoji, možda drugačije ljudi ne mogu, ne žele i neće shvatiti. Sve je to princip pojedinca. Ali zašto onda ako nekome kažemo sve u lice svi misle da smo odvratni, kako možemo tako nešto o nekome reći. Zašto! Ako su to samo naše malene riječi koje pokazuju osobine nekoga. No kažem možda je jedini izlaz, reći u lice što o kome mislimo i sjesti i čekati. Čekati odgovor, čuti kako druga strana argumentira rečeno i učinjeno. Čekati, no ne predugo. Bez obzira bio odgovor pozitivan ili negativan smatram da nemamo za čime žaliti. Sve pokušavamo, sve dajemo. Nema žaljenja. Osim toga kažu; kako posudiš, tako će ti se i vratiti… -Pa valjda ima imalo pravde za ovom okrutnom svijetu!
Ljudi ne shvaćaju koliko jedna rečenica, bezazlenog, krivo protumačenog ili neshvaćenog sadržaja može nanijeti boli. Tako ju olako rabe i često izgovaraju. Mnogo češće nego što zapravo mi sami mislimo. Uvijek treba pažljivo birati riječi, dvaput razmisliti, pa reći i stajati iza rečenoga. Jer jednom kada ih izgovorimo više ni najbrži vlak ne zaustavlja te riječi. Nije važno koliko se dugo znate, dali je to pola dana ili pola života, onog trenutka kada se uhvatite u pomisli kako pomoći nekome, kako zajednički težiti ka bolje i savršenijem ishodu, tog dana znajte, vi ste prijatelji.
Zbog toga i tako teško pada kada netko završi to vaše prijateljstvo. I onda ostaje samo šupljina, uspomena (kojih se rado sjetimo) ali koje nas podsjete da smo izgubili dio sebe zato što onog dana kada ste odlučili da vam je prijatelj, napravili ste mjesto za njega, koje se ne može više popuniti, možemo samo čekati njegov povratak, jer teško, gotovo nemoguće da se to mjesto može nadomjestiti ili zamijeniti. Jer svi smo mi u principu slični a zapravo suviše različiti. Toliko blizu jedni drugima, a ipak jako daleko! Treba li uvijek mjesto one šupljine izgraditi nešto novo, očekivati bolje. Možda, jer ne znamo što nam sutra donosi. A opet možda ipak bolje ne, jer se može ona stara rana otvoriti i više nikada zacijeliti. Trebali se uvijek truditi i pokušavati držati plamen prijateljstva na visokom nivou ako se druga strana ne trudi i ne cijeni naše postupke i uloženi trud. Trebali se i za tu osobu boriti, odnosno umjesto nje uzdizati prijateljstvo? Ma zapravo koga ja zamaram i zavaravam takvim pitanjima. Pa ako nitko ne zna tuđi trud cijeniti, takva osoba nije vrijedna trunke respecta. A kamoli ikakvog povezivanja. Prijateljstvo da i ne spominjem! Živimo od danas do sutra suočavajmo se sa nadolazećim činjenicama i izazovima. Tražimo bolje sutra očekujmo sve u skladu s vlastitim davanjima. Tražimo mrvice i dobit ćemo veće doze poštenja, kažem, ako ga ima….
R E V O L T / R E S P E C T
Post je objavljen 05.06.2008. u 17:25 sati.