Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kolegicamica

Marketing

Korijenje

Photobucket

U svrhu druženja rade se mnoga ustručavanja. Zbog samoće, koristi, obiteljskih veza i imiđa spajaju se zakoni interesa koji nemaju svrhu druženja pretjeranih emocija i njihovih podznačenja. Tko je kome pravi prijatelj ponekad ostaje pitanje na kojem se lome samoglasnici kao da su od pruća.

To je u mnogo slučajeva i nenamjerno, uzajamnost prihvaćanja i entuzijazma osobom nije dužnost za koju se odgovara. A ipak, toliki je podnose kao slabost, cijene mišljenje što ga uživa prijestolje ega, stoga pretendiraju mitove o svojim uspjesima. Bez osnovana razloga lakoma priroda čovjeka prejeda se vlastitim maštanjima i zuji uokolo poput pretilog bumbara.

Ni stvoriti imunitet na zvuk hvalospjeva nije lak čin, još manje zadovoljstvo, a najmanje odrediti mu logiku i objasniti posljedicu. No zahvalno je. Stajati na vazi s obje noge, u cipelama i odjeven, tako je jasnije očitati težinu samodopadnosti i trpke istine. Nema previše smisla vagati se gol, čovjek nikada nije samo kost i koža, prekriven je šumom razloga zbog kojih se smije i trpi bol, koji ga tjeraju i nalaze, on im obećaje volju, a oni njemu rezultate. I kada šumu isčupa ili preruje, kad joj se osveti što raste sporo i ne nosi željene plodove, ona i dalje niče, bez dopuštenja, unatoč znaku zabrane jer nosi obilje novih razloga bili oni za slavlje ili za sječu. U tome se život izvježbao, nosi i daje nevezano što ćemo sa sjemenom, prionuti kao seljaci ili unajmiti nekoga za to kao gospoda.

A kakve veze prijateljstvo ima s tim? I ono se sadi, i ono raste, zalijevaš li ga povremeno ili redovito, osvježuješ iskreno, polijevaš mutno ili režeš lažno, daješ zrak ili gušiš klicu što si je zasadio. Kompromisi su dokaz da si mario. I nije li tada osjećaj truda veći i plodonosniji od onog koji te brinuo? Kreću li se linije opravdanja pravocrtno i neprekidno, kada užitak povjerenja prepustiš slučaju?

Da. I ne. Život te ponekad iznenadi najneugodnije. I iako si kažeš, nikada više, šuma i dalje raste, suši, obnavlja se i šušti. Poznati zvuk ugode mami bliže, k mirisu kojem se njuh teško opire...

Post je objavljen 04.06.2008. u 18:19 sati.