Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mnp

Marketing



@NEDJELJNI VLAK@


Svijetlo nedjeljno jutro, Sunce se skrivalo iza dugačkih sjenki nebodera
i visokih krošnji drveća.Buka kotača automobila i tramvaja još nije počela…velegrad je produženo spavao.
On se žurio da stigne prije vremena, da bude što duže s njima…uz put, svratio je u dućan da uzme neki keksić, koju narandžu, sok…za njih dvije. Ona i malena su već bile na kolodvoru…čekale su vlak. Stolovi obliznjeg kafića su bili prazni...bilo je prerano za nove goste a prekasno za one od prošle noći. Prijala im je jutarnja tišina-udvoje...bili su kao dva oka u glavi, rastavljeni zauvijek a kao blizanci su! Krali su sekunde od vječnosti, hranili su jedno drugog ćutanjem, dodirivali se pogledom i milovali osmijehom. Cijelog sebe su jedno drugom htjeli dati, pokušali zaustaviti vrijeme, odgoditi dolazak vlaka...vratiti se u prošlost i biti zajedno bar koji trenutak duže...u nekom podkrovlju... parku poslije kiše!


Photobucket

Vlak nije imao milosti. Došao je po nju i malenu, kao lopov u noći...da ukrade tuđe,
da odnese najvrijednije, najdraže!
Dugo je stajala na prozoru vlaka...slika koja ga sve ove godine
hrani i zrak dodaje na žličicu, da može živjeti daleko od nje!
Sunce se ogledalo u njenim očima i plavim sjajem nagovijestilo njegov novi dan – dan bez sumraka. Poklonila mu je dan nade, dan početka čekanja...darivala ga je radošću njenim postojanjem, obasjala svijetlom najiskrenije ljubavi...Znao je da dolazi sa zvijezda, jer takvim sjajem samo Sunce sija! Vlak je bio neumoljiv...kosa joj je igrala “last dance” sa jesenjim lišćem, osmijesi su im se nježno dodirivali...gledali su u istom smijeru! Vrijeme protiče svjetlosnim godinama...on još uvijek traži osmijeh koji je vlak ukrao i čeka prazno mijesto u vlaku kraj nje.
Čekanje je postalo umjetnost nadanja...


Photobucket



Post je objavljen 04.06.2008. u 19:36 sati.