Odlučih unijeti neke promjene, pa sam blog zavila u svoju najdražu boju.. Užasno sam uzbuđena zbog sutrašnjeg dana.. Naime, sutra ću uživo uživati u izvedbi svog najdražeg Nicka Cavea.. Ako se više ne javim, umrla u ekstazi :))
Što se tiče bloga, i mojih ''pjesama'' (pod navodnicima su jer ih ne smatram pravom poezijom, nisam sigurna da zaslužuju da ih se tako naziva..), mnogi me kore što su mi sve pjesme tužne.. Već neko vrijeme sam u takvom nevjerojatno lošem i usamljenom periodu svog života, da jednostavno ne nalazim riječi za neku sretnu pjesmu..
Pa da Vas ne razočaram, evo još jedna ''prpošna''.. :))
Hvala Vam svima na lijepim riječima, koje mi svakodnevno ostavljate, moji virtualni prijatelji!
Zvjezdane oči
Otkidam kazaljke sa satova,
bacam ih, za mene vrijeme više ne postoji!
Laticu po laticu bacila sam u rijeku,
pretvorile su ju u tekuću ružičastu, što širi mirise suhom zemljom..
pitajući se; dal još me voli?
Dal zaboravio me, u ovom vremenu
što prolazi nemilosrdno,
dal mogao bi me pronaći izgubljenu,
utopljenu u rijeci mirisa,
pitajući se; dal pružio bi mi ruku?
Otkidam blještave zvijezde,
želim ih, da osvijetle mi oči
neobuzdano, u svom svemiru,
Pitajući se; dal vidio bi njihov sjaj?
Post je objavljen 02.06.2008. u 22:26 sati.