Marketing
MOJA MALA POVIJEST ROLANJA
Kao jako mala sam otkrila rolšue, a bile su one plastične što su odzvanjale cijelim susjedstvom, pa su moji starci u svakom trenutku znali gdje sam. Problem je bio što je i ostatak susjedstva dobilo mlade svaki put kad sam izišla na ulicu. Na njihovu sreću stopalo mi raslo nemilom brzinom pa sam ih ubrzo prerasla...
Tada je u modu došao pony... Kočoperila sam se uokolo na svom novo ponyu i svi su se divili mom zlatnom bicikliću... Krasni su bili ti trenutci, ali onda su se pojavili montići i ja sam ostala posramljena na svom ponyću... :(
Negdje u to vrijeme redovito se išlo u šoping u Austriju i prvi put sam ugledala one lijepe role s kotačima u jednom nizu!!!! Odmah sam ih poželjela, ali cijena im je doticala nebeske visine pa sam dobila obećanje na odgodu... Par godina poslije moji roditelji su naišli na jeftinu verziju plastičnjaka, meni 2,5 broja prevelike. Vikala sam da su savršene! Da mi ima kud rast noga... Samo da ih dobim! I tako sam krenula svuda uokola na svojim plastičnjacima veseleći se i ne stameći se što su plastičnjaci... Naravno da sam stalno patila za onima s gumenim kotačima, kako smo ih tada zvali "pravim rolama".
Svako toliko sam ih spomenula... i konačno dobila odobrenje uz napomenu: "Kad ti odu ove plastične sigurno dobivaš nove i to prave!" Pala mi sjekira u med! Nisam se izuvala iz rola! Furala sam se svugdje u njima, skakala i okretla i... onda je pukla kopča! Moji su zagrizli jezik i kupili mi u Zagrebu, one prave role... Kako sam bila sretna... Isti dan sam ih išla probat (naravno), i nakon 50-ak metara tako se rasipala!!! Ajme sramote! Al svejedno sam bila sretna... Onda je krenula moja ovisnost o rolama. Pa me tata pitao hoće li mi role srast s nogom , ak se skoro ne skinem s njih, al ja sam se guštala...
Onda sam upisala fax u Zagrebu i moje role su završile u sanduku s ostalim cipelama koje se rijetko ili nikada koriste... Još par put sam se prorolala, ali sve je manje bilo vremena, sve sam rjeđe imala vremena...
Odonda sam "natukla" puste kile... U prvom semestru 6kg gore, za godinu dana još 6. Kao za napast, posklizla sam se u kupaonici, natukla rebra i sljedećih godinu dana nisam se kretala osim laganog hodanja... to ljeto sam izgledala kao savršeni primjer salasto-šlaufaste ženske koja se prerano previše udebljala, sveukupno skoro 20 kg od srednje.... Od tada sam bila 8 dolje, 8 gore... Sada sam 7 dolje od tih 20 previše. Iskreno, znam da ne mogu opet biti kao u srednjoj... ipak je to i 8 godina razlike, tijelo se preformiralo, stvorilo neke ženskaste obline, kojih se niti ne želim riješiti, ali sve malo učvrstiti na svom mjestu-zašto ne...
Zato opet krećem na moje prave role... Ovaj vikend smo H i ja bili na Jarunu cijeli dan i rolali se dobrih 4 sata! Koji gušt! Tako mi je glupo što ovdje u Zagrebu moraš se otpeljat od mjesta gdje ćeš se rolat... U mom Gradu se rolaš cijelo vrijeme, od ove do one frendice, ili terase našeg kafića... Moram priznat da je tamo puno lakše odvojiti malo vremena i jednostavno izići van.
Ali, s obzirom da sam sada u Zagrebu (ima svoje prednosti na drugim poljima) pokušat ćemo nekako uvesti to rolanje češće. Baš smo se dobro zabavili i "naznojili"! Navečer sam bila preumorna da bih išta stavila u usta, a kamoli večerala...
Volim role...
Post je objavljen 02.06.2008. u 15:28 sati.