Marketing
Kad pogledam nebo...
Ja sam sanjar. Misli su mi uvijek negdje daleko iznad oblaka, šeću između ružinih grmova u drvoredu pored moje škole, igraju se s povjetarcem i kosom slučajnih prolaznika...
Iz svakog trenutka mogu izvući jedan maleni dijelić koji će me inspirirati i dati snage da nastavim letjeti daleko, daleko...
Nedavno me jedna cura pitala odkud mi inspiracija za pisanje...
To je tako teško za reći... Teško ju je definirati i objasniti. Ona se nalazi u svim stvarima. Pozitivnim ili pesimističnim... Tjera umjetnike da stvaraju, ali isto tako svakog od nas da živi., samo što to onda zovu razlogom za život... Mislim da je to prava inspiracija. Ona koja te tjera da nastaviš kad ti je najteže. Kad imaš osjećaj da ćeš se slomiti i nestati, rasplinuti kao mjehurić od sapunice... Sad malo razmislite što vas to tjera dalje?
Odgovori će biti raznoliki: od obitelji do sitnica poput sunca na prozoru tog kobnog jutra... I život ima jedan novi, drugačiji smisao, potaknut upravo tom malom ljepotom zvanom nadahnuće. Samo ne smije se odustati...
Žalosno je kad ljudi odustanu i požele zauvijek ispariti. Nikada nisam zapravo shvaćala ćemu sva ta samoubojstva i depresije. Možda sam jednostavno nedorasla tome i samo još uvijek naivno dijete, ali vjerujem da se iz svake situacije možemo izvući. Uvijek postoji netko na svijetu tko će znati pružiti ruku i pomoći, koliko god se svijet činio kao jedno odvratno,hladno mjesto prepuno samo egocentričnih kamenih srdaca...
Treba imati hrabrosti i pameti i zatražiti pomoć, bez ustručavanja. Neka vrata će nam možda biti zalupljena, ali sigurno će se naći bar jedan topli dom koji će nas prihvatiti dok sami ne stanemo ponovno na noge.
Znam da je nekima ispod časti tražiti takvo što, pa i iz ponosa idu u sigurnu propast, ali to je po meni pogrešno razmišljanje. Kad nekog zamoliš za pomoć, ako je ta osoba zaista vrijedna, neće te ismijati. Dapače, bit će joj drago jer se netko obratio baš njoj. Tada će znati da vrijedi i obrnuto.
Ne govorim sad da je dobro ovisiti o drugima. Nije. Samostalnost je najbolji vid naše evolucije, ali kad je zaista potrebno...
Uostalom, nitko nije otok, sasvim sam za sebe...
"Nemoj hodati ispred mene, možda te neću slijediti.
Nemoj hodati iza mene, možda te neću vidjeti,
Nego hodaj pored mene i budi mi prijatelj!" - ova rečenica sve govori...
Dajte priliku drugima kad vas trebaju i odjednom ćete imati jedan novi razlog za život, a njima će upravo ta mala doza topline, možda baš biti presudna u nastavku puta prema boljoj budućnosti...
Pozdrav svima i velika pusa!!!!!
Post je objavljen 01.06.2008. u 22:49 sati.