Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kenyainmyheart

Marketing

Pustinjske lađe

Upravo iz razloga kratkih dana u ekvatorijalnom području ponuda koju smo dobili iz daljine nije mogla proći neprimjetno.
Prošle godine smo u jednom času na 10-15 metara ugledali karavanu i glatko odbili ponudu vodiča deva za jahanje po plaži.
Iako je ovaj kraj predivan, ovo more i zrak mi ipak nisu ispunjenje mog mladenačkog sna.
Sna koji bi se možda barem na trenutak danas mogao ispuniti. Naime za razliku od većine normalnih sretan ljudi koji vole zelenilo i morsko plavetnilo ja sanjam pustinju. Žuto-zlatne dine i predivno beskrajno plavo nebo koje eksplodira uvečer na zalasku sunca u tolikom mnoštvu boja da im i sama duga može pozavidjeti.
Obećao sam si da ću jednog dana otići i provesti nekoliko dana u nekoj od njih. Jasno prva želja mi je Sahara pa tek onda neke ostale pustinje.
Dakle ono što me nakratko može povezati sa mojim snom su - pustinjske lađe.
Do nas stiže Somalijac - kako mi je Lilly objasnila i nudi nam jahanje po plaži za 200 KSH po osobi. Nisam se predomišljao niti sekunde.
Problem je nastao kad sam u svoj naum pokušao nagovoriti i Lilly.
"Hoćeš jahati na devi?"
"Ni za živu glavu. A ne ... to nije za mene"
"Ma daj ne budi takva kukavica"
Bockanje uvijek pali.
"Paa ovaj možda..."
"OK. Dovedi ih!"
Bez imalo ustručavanja gospodin veli da bi bilo bolje da Lilly uzme veću devu jer mu izgleda poprilično snažna za onu manju.
Čak ju pita i koliko ima kila i nakon uvjeravanja da sam ja ipak 15-tak kila teži odluči mi ustupiti veću devu. Lilly je na svoju nesreću dobila manjeg 4-godišnjeg prgavca koji ne preza od toga da ugrize jahača ili ljude u svojoj bližoj okolici.
Pripremivši nam sedlo odnosno veliku hrpu jastuka pokazaše nam kako se uspeti i kako se ispravno postaviti da se ne dogodi da sjašemo prije prvog koraka.
Po gunđanju, pogotovo manje deve, nisam baš bio uvjeren da im se da razvoziti dvoje umjetnih beduina. Ipak na nagovor svog gazde ustaju se prvo polako a onda naglim trzajem u koljenu isprave se do pune svoje visine.
Sva sreća ovaj puta sam poslušao savjet i čvrsto se uhvatio za dva štapa ispred mene. Kad je deva digla stražnje noge nagnuh se unaprijed te da se nisam držao prilikom onog trzaja odletio bih postrance i završio bih vjerojatno svoj prvi jahački pokušaj u dubokom bijelom pijesku.

* * *


Dakle krenuli smo i osjećam svaki korak ove moćne životinje. Gledam plažu sa visine od kojih 3-3,5 metra i pomislih.
Pa i nije to jahanje baš toliko mekano kao što sam mislio

Drži se..


Osjećam svaki mišić na tjelu. Udarci se amortiziraju na mojoj još uvijek bolnoj stražnjici. Izgleda mi da je ona usporedba sa pustinjskim lađama samo mit.
Polako sam uhvatio ritam naginjanja sad na jednu pa onda na drugu stranu. Čini mi se da bih ovako, kad ne bih imao druge altenative, mogao koji sat.
Sva sreća pa je moje krivo razmišljanje prekinulo skretanje vodiča, i deva pod nama, u dublji sipki pijesak. Već nakon prvih nekoliko koraka osjetim odnosno ne osjetih ama baš nikakvo naprezanje, udarce i napor za mišiče i kosti. Kao da sam na jedrenju na umjereno valovitom moru.
Aha. Zato vas uspoređuju sa pustinjskim lađama
Gledam u smjeru Lilly i vidim da se je i ona opustila malčice. Rekolo bi se da možda čak i uživa.
E ovako bih mogao satima i danima
Pitam se samo mogu li toliko i deve izdržati.
Došavši na drugi kraj plaže kojih kilometar od mjesta odakle smo krenuli naša mala karavana se zaustavlja radi slikanja.

Beduini


Nadam se da znaju što čine. Volio bih imati pokoju uspjalu fotku dok sam u sedlu. Prema položaju odakle je odlučio uslikati nas shvatio sam da brinem uzalud. Ovo su pravi turistički profesionalci. Znaju oni o svemu pomalo.
Okrenuli su životinje i vraćamo se na točku odakle smo krenuli. Svakim korakom biva mi sve više žao što će ovo predivno iskustvo završiti no opet sa druge strane ispuni me još jača želja za tumaranjem pustinjom i cjelodnevnim druženjima sa ovim ljudima i njihovim plemenitim životinjama.
Sjahati sa ove ljuljajuće hrpe mišića i nije baš toliko lagano kao što izgleda. Na komandu koja je razumljiva njihovom uhu deva se naglim čučnjem prednjim nogama spušta na koljena. Prilika za salto mortale je i ovaj puta propala jer sam se samo intuicijom uhvatio trenutak prije.
Prebacujem nogu preko sjedalice i skliznem niz jastuk. Nije me niti pogledala. Samo je gledala negdje prema pučini i preživala nešto. Vjerojatno nekakvu nagradu od svog gospodara po dobro odrađenom poslu.

Deva u hladu


Mlađi je vodič pažljivo pregledao i popravio jastuke te se vidjelo da mu životinje vjeruju i u neku ruku ga vole istom onom ljubavlju kojom ih on dotjeruje za iduče jahače.
Lilly je sada nakon onolikog nećkanja i nagovaranja zaželjela koju fotku dok je još na devi.
Poželjeno - ispunjeno.
Pozdravljamo se i tražimo nove stvari koje bismo još mogli raditi na ovoj plaži.
Inače gospon somalijac deve su vam ajnc A.

Somalijac


* * *


Odlučili smo malo prošetati hladom do mjesta gdje smo okrenuli deve i pogledati onaj štand sa kangama (kikoy iliti pareo). Odlučio sam kupiti par komada ako cijena bude prava.
Stižemo do štanda i odmah nas obljeću sa svih strana. Pogledajte ove , pogledajte one...
Inače kanga je tradicionalna odjeća u ovom dijelu Kenije. Dobro rijetko će netko otići u grad u njoj no niti to nije nemoguć slučaj. Uglavnom se ogrne i stegne oko bokova te se jedna stavi preko glave i uvrne tako da sakrije kosu i prekrije ramena i ruke.
Originalne kenijske kange sadrže i nekakve citate ili mudre izreke. Ponekad boja nije odlučujući faktor prilikom kupnje već poruka koja piše na kangi.
Slične poruke se često mogu naći na pločicama ili naljepnicama sa unutrašnje strane matatua.
Dakle počinje razgledavanje i nagovaranje.
"OK. Bei gani?"
Na pijesku nogom izravna površinu i štapom ispiše 600. Pogledom je samo prostrijelih. Vidjevši da će se sa ovim mizunguom ipak trebati malo pomučiti daje mi štap.
Napravih crtu preko 600 (vidio sam to negdje i činilo mi se baš prigodno) ispod njenog broja ispisah bez imalo srama 100.
Sad me ona pogleda sa podsmjehom i brzo iskriža ovu ponudu te napisa 500.
Obzirom da sam vidio da te stvari koštaju po 200-300 KSH ne dam se baš tako nasamariti.
Pišem 150 i stavljam točku. Kao znak moje tobožnje zadnje ponude.
Nije baš shvatila jer je sad ona ispisala 450.
Vidim da je ovdje najbolje što mogu ishoditi nekih 300 KSH. Za te novce kupiti ću iste ako ne i bolje u Serena ulici.
Pozdravljam se sa prodavačicom i ostavljam je u razgovoru sa svojim prijateljicama. Lilly me samo pogledala i rekla
"Lijepe su, no malo preskupe"
"Odoh onda do Suada"
Razveselio se već sa 30 metara kad me je ugledao. Brzo smo se dogovorili. Uzeo sam zdjelu od tikovine koju mi je zamotao u novine te mi je kao poklon prijateljstva darovao drveni nož za otvaranje pisama.
Ostavio sam stvari kod njega i otišao sam do Lilly u hlad. Sjeo na drvo i izvadio ne baš hladni Schweppes.

Reklama za izvor kinina


Ovo je čak i toplo puno ukusnije, a mislim i zdravije od onih tableta protiv malarije. Jednostavno nigdje ne idem bez jedne limenke.
"Znaš mislim da bismo se trebali vratiti u Shanzu!?"
"Ako hoćeš možemo još dnas"
"OK.Hajmo se otuširati pa polako natrag"
"Ali prije toga popijmo još po jedan Redds"
"E ta ti nije loša"
A nakon toga na tuširanje i pozdrav sa Suadom te pozdrav sa South Coastom do neke druge prilike.
U ovih nekoliko dana koji su mi ostali do povratka želim obići prijatelje u Shanzuu te naći suvenire i poklone za one doma.
.....

Negdje oko 19.00 stigli smo u našu sobu na samom početku sela. Vrućina je lagano popuštala
Hladnoća se počela polako uvlačiti u nas.....

Još samo par dana.

Post je objavljen 01.06.2008. u 20:17 sati.