The end of the month.
This was a very special month.
sluša se: Depeche Mode - Everything Counts
Sanjin rođendan.
Moj rođendan.
Zaljubljen sam u nju.
Najjadniji dan u životu.
Ona je zaljubljena u mene.
A još na kraju četvrtog mjeseca sam se ja mjenjao...na bolje.
Gettingbetter, ne?
Now playing: Depeche Mode - Personal Jesus
Dobio sam knjigu "The Heroin Diaries" i očekujte recenziju iste u nekom od slijedećih posteva.
Adiction; When you can give up something any day, as long is it's next Tuesday
The dying could be easy...it was the living that I didn't know if I could do...
Knjiga je predivna i izvana i iznutra, izgledom i riječima...
Prema očekivanjima.
Sutra krizma. The big day....
Krizma je tako postala obična tradicija...
Nisam spreman, a možda nikad i nisi za to...a kako god...sutra primam darove, maybe will be easier...
Zašto sam se uhvatio Depeche Mode-a?
Tak'...slušam ih samo u posebnim trenutcima. Čudno je to. Oni su čudni.Ja sam čudni.
Jedna pjesma, ne znam koja zaboravih ide neš sl. ovome:
When you are strange, people are strange. Faces look ugly when you're alone...streets uneven when you're down...
Ugl. istinita pjesma...al' ne znam od koga je, mislim od Morrisona, al' neda mi se gledati sad u google...
Spava mi se.
Neke stvari su mi pred nosom.
Ali ih ja ne želim shvatiti...
Budala? Jesam...
Ali što trebam napraviti da razumim, shvatim?
Maybe I know the answer...al' ne.