Prošli tjedan smo bili na kontroli. Dobili smo potvrdu da očekujemo dečka.
Baš mi je super što i moj D. moće prisustvovati ultrazvuku.
Stalno nekako razmišljam kako smo mi žene privilegirane u trudnoći. Beba je stalno s nama, u svakom trenutku možemo s njom pričati, podragati trbuh i tako ju posredno maziti, osjetiti svaki njen pokret i udarac. Te privilegije najvjerojatnije će mi doći na naplatu na porodu no o tom' po tom'.
No, dakle, bili smo na ultrazvuku i naša teta doktorica je sve detaljno pogledala. Ovaj puta se naš dečko udostojio i maknuo rukice s lica tako da se vidjelo sve. Prilikom ultrazvuka mjere se i određeni djelovi bebe i to se onda prati odgovara li tjednima trudnoće i koliko je beba teška. Da bi se izračunala težina uzimaju se tri mjere: dužina bedrene kosti, razmak između tjemenih kostiju i opseg trbuha.
Brojčice za taj dan glase ovako:
prema z.m. bila sam na 30+4
prema punkciji tj. ovulaciji 31+6
prema mjerama uzv (osim opsega trbuha) 34
prema opsegu trbuha naravno bebe 37 tjedana trudna
Kad se sve ubaci u njihove formule ispada da je beba dvostruko teža nego što bi trebala biti. Prema nekim statistikama između 30 i 31 tjedna težina bebe je 1400 grama, a naša je 2251 gr što odovara za 34 tjedna.
Zbog svega toga dobili smo i dijagnozu a to je "ubrzani fetalni rast". Uzrok može biti genetski ali i zbog šećera.
Dan nakon UZV dobila sam nalaz OGTT-a (testa tolerancije na glukozu) i pokazalo se da se nalazim na granici između tolerancije i intolerancije.
Danas sam bila i kod endokrinologa koji je potvrdio sve što je rekla i naša dr, a to je da nema više hrane s koncentriranim ugljikohidratima, moram paziti na ishranu, biti tjelesno aktivna i doći na kontrolu za mjesec dana. Također sam vadila krv zbog prosječne vrijednosti glukoze u zadnjih 8-12 tjedana (HbA1c)
Zaključila sam da imamo malo svojeglavog dečka (ima i na koga biti) koji je rekao:
ako tata i mama mogu biti trbušasti, mogu i ja!
Post je objavljen 27.05.2008. u 16:45 sati.