Marketing
Sv. FILIP Neri
O Sv. Filipu Neriju dugo nisam ništa znala.
Tribala sam izgleda počet studirat teologiju da bi uopće čula za njega.
A onda mi je Jelena (tada) Gojo rekla za crkvu sv. Filipa Nerija u Splitu.
Mnogi koji žive u Splitu ne znaju di je ta crkvica.
Pa evo zadatka onima koji to ne znaju a u Splitu žive: pronađi tu crkvicu!
Kreni od pazara, niz stepenice prema sv. Duji.
A onda uđi u prvi prolaz desno.
Ako malo pažljivije pogledate natpis na zidu vidjet ćete da i piše: Akademska crkva sv. Filipa Nerija… Vidjet ćete i mala vrata, ali samo malo obiđete s druge strane i eto vas na glavnim vratima crkve.
Kad uđete vjerojatno biste prvo pomislili: 'Netko kleči. Tko ono kleči pred Isusom i Isusovim srcem?'
Ali to je ipak samo kip, makar izgleda baš nekako stvarno.
Meni se nekako baš sviđa taj kip.
I općenito ta mala crkvica.
Pa da, kad sam vam opisala crkvicu još samo da vam napišem i kad je tamo misa:
Poslije krunice - svakim danom (osim nedjelje, kad bi bio red ići u svoju župu) - u 20.15. Misu predvodi don Josip Mužić.
Oni tamo možda još i sada feštaju, posli mise, u oratoriju nasuprot crkve.
E pa sad moram i to spomenut. Tamo se svakog petka (u toku akademske godine! a to traje još malo… jer se približavaju praznici…) održavaju i tribine. Jednog petka su na redu aktualna pitanja, jednog svjedočanstva… jednog… (e ne znam vam točan raspored… sutra ću možda bit točnija)…
------------
ŽIVOTOPIS SV. FILIPA
Kad pomislim na Filipa Nerija prvo mi padne na pamet njegov smisao za humor.
Drugo mi padne na pamet način na koji je služio sv. misu.
A što bi se o Filipu moglo napisati?
Ma najbolje da ja ćirnem malo u jedan mali životopis.
Od oca bilježnika i majke kućanice rodio se dječačić koji se zvao Filip.
To je onaj kojeg se danas spominjemo kao svetog Filipa Nerija.
Bijaše to u Firenci, gradu ljiljana, 21.07.1515.
Filip je imao i sestru Katarinu te sestru Lizabetu i malog brata Antonia.
Filip još bijaše mali kad mu je preminula mama i mali brat.
Filipov otac oženio se ponovo veselom i milostivom ženom.
U njihovoj kući živjelo se skromno jer u to vrijeme je bilo puno pisara pa nije baš bilo puno posla.
Ovo zanimanje tada je bilo jedno og glavnih sedam zanimanja, pa su oni koji su se njime bavili izazivali kod drugih poštivanje.
Filip je vrlo brzo zbog svoje dobrote dobio nadimak DOBRI PIPPO a tako su ga zvai do kraja života.
Majke susjedne djece su ga svojoj djeci pokazivale kao primjer.
Djeca su ga rado pozivala u igru jer je bio veseo i uslužan.
…………………
2 dio:
OPSADA FIRENCE
Nakon pljačke Rima građani Firenze ustaše protiv vlasti Medicijevih, te ih prisiliše da pobjegnu iz Firence.
Uspostaviše Republiku, a za predsjednika zabraše Nicoloa Capponija. Nakon toga slavili su mise zahvalnice Bogu u svojim prelijepim crkvama i hodili su u pobožnim i vrlo životopisnim procesijama, praćeni prekrasnom zvonjavom zvona.
I Filip je u tome sudjelovao uživajući sa sugrašđđanima prve dane slobode koja je nažalost potrajala samo dvije godine i osam mjeseci.
U listopadu 1529. Karlo V. započeo je opsadu Firence povjeravajući tu zadaću princu Filibertu iz Orangea, kojega je postavio na čelo landsknechta i cijele carske vojske, one koja je već sudjelovala u pljački Rima.
Opsada je trajala mjesecima i unatoč tomu što je veliki michelangelo osobno upravljao gradnjom utvrda i unatoč junaštvu Francesca Feruccija, zapovjednika hrabrih firentskih četa, 12.kolovoza 1530. grad je potpisao predaju. A s predajom je nestala i Republika.
Alessandro de' Medici, nećak pape Klementa VII., ponovno je preuzeo vlast nad gradom, a ubrzo ga je i Karlo V. proglasio knezom (duždem) Firence), spravom da tu titulu nose i svi njegovi nasljednici.
KOD STRICA ROMULA
Bilo je to 1532. god. , kad je Filip imao 17 godina. Nakon mnogo ratnih muka slijedila je ljepša budućnost.
Pippu je stigao zanimljiv prijedlog iz nekoliko stotina udaljenog San Germana (danas Cassino) – Njegov bogati stric Romulo koji nije imao djece, opozvao ga je da dođe k njemu, obećavajući mu posao, bogatstvo i da će, kada dođe vrijeme, postati nasljednikom svih njegovih dobara.
Tata Francesco, pomajka i sestre Katarina i Lizabeta savjetovali su mu da ide iako s tugom u srcu jer su ga voljeli.
Sav taj put prevalio je pješice, s velikom mukom, ali kad je došao u San Germano zaboravio je umor jer su ga stric Romulo i njegova žena Lizabeta dočekali s velikom radošću i s puno ljubavi, onako kako se dočekuje sina kojega se iščekivalo dugo vremena.
Nakon što je obišao taj gradić koje se smjestio u podnožju brda na kojem se ističe benedektinska opatija Monte Cassino, stric mu je pokazao i svoja dobra: lijepu kuću, skladišta puna skupocjenih tkanina i dragocjenih predmeta, te veliku zemlju koju je posjedovao. Na kraju ga je odveo u štalu u kojoj je imao konje, neke za vuču a neke za jahanje. Stric Romulo srdačno je potapšao Pippa uz riječi: ''Sve ovo blago Božje bit će tvoje i tvojih sinova, a ime obitelji Neri opet će biti čuveno kao što je to bilo u vijeme naših predaka''.
Pippo se ljubazno nasmiješio stricu ali ga nije privlačilo ni bogatstvo niti brak s nekom lijepom ženom.
DOĐI I SLIJEDI ME!
U San Germanu Filip je proveo oko dvije godine pomažući stricu Romulu u uspješnom trgovanju i uveseljavajući tetu Lizabetu svojom zaraznom vedrinom.
Posjećivao je benediktinsku opatiju Monte Cassino te je izabrao monaha Euzebija od Evolija za svog duhovnika. Molio se i meditirao pred umjetničkim ljepotama tog monumentalnog manastira u kojem je živio sv. Benedikt čije je geslo 'Moli i radi' (Ora et labora).
Fasciniralo ali i siromaštvo koje s u s ljubavlju živjeli njegovi monasi. Već duže vrijeme je razmišljao o isusovim riječima koje je uputio bogatom mladiću: 'Idi, prodaj sve što imaš i podijeli to siromasima imat ćeš blago na nebu – zatim dođi i slijedi me!''
A on, Filip, što je on izabrao?
Lijep i lagodan život sa stricem i njegovom ženom.
Ili da slijedi Isusa, što će reći život molitve, žrtve i vrlo konkretne ljubavi prema bližnjemu?
Ode tako u Gaetu, na hodočašće, na brdo Montagna Spaccta, gdje su benediktinski monasi imali manastir i crkvicu posvećenu Presvetom Trosjtvu.
Baš ondje na visinama gdje suvereno kraljuje tišina, a Božji glas dopire izravno od srca, ondje Filip odluči da će slijediti Isusa cijeli svoj život.
Vrati se zatim u San Germano, priopći svoju odluku stricu i njegovoj ženi koji su je primili sa suzama.Ipak ostao je s njima još malo da ih utješi i pripremi na svoj odlazak.
A zatim se oprostio od njih i jednog dana u zoru krenuo u Rim…
… Želite li čitati nastavak…
Navratite sutra… :-)
(prema životopisu sv. Filipa N. za djecu i mlade)
..............................
++++++++++++++++++++++++++++
SAŽETAK O ŽIVOTU SV. FILIPA
(preuzeto s jedne stranice na engl.)
-sv.Filip je poznat kao radostan duh!
- Privukao je mnoge da prakticiraju svoju vjeru prikazujući im Boga kao onog tko ih voli i brine se za njih, tko ih želi sretne!
- Mnogo puta stajao bi na uglu ulice i samo razgovarao s ljudima
- Često bi pozdravljao ovako: 'Onda, braćo? Kad ćemo početi činiti dobro?'
- Bio je čovjek duboke molitve, velike jedostavnosti i potpunog ovjerenja u Boga
- Jednom kad je bio vrlo bolestan ugledao je Gospu pa je pružio ruke prema njoj da je zagrli. Jedan od doktora je gurao da legne. On ga je upitao zar mu neće dopustiti da zagli svojumajku koja ga je došla posjetiti... Tada je shvatio da oni ne vide što i on pa je sakrio glavu ispod lancuna
- imao je mnoga mistična iskustva
- tisuće je savjetovao da provode život u većoj svetosti
Sveti Filipe pomozi nam da živimo život ispunjen radošću, u potpunom povjerenju u dobrog Oca!
Post je objavljen 26.05.2008. u 21:31 sati.